KAKO DODIKOV SNSD POKUŠAVA ISKRIVITI SLIKU DRŽAVE: Izrael brine o “hrišćanskim manjinama” u BiH, dok Jevrej još ne može biti kandidat za Predsjedništvo

Evropski sud za ljudska prava zaključio je da je riječ o diskriminaciji. Bosna i Hercegovina je presudu izgubila još 2009. godine. Sedamnaest godina kasnije, presuda nije provedena.

Izjava izraelskog ministra vanjskih poslova Gideona Saara da je sa Željkom Cvijanović razgovarao o „potrebi zaštite hrišćanskih manjina u Bosni i Hercegovini“ vjerovatno je trebala biti još jedna diplomatska poruka podrške političkom savezniku, piše N1.

Međutim, u bosanskohercegovačkom kontekstu ona otvara mnogo važnije pitanje: ko su zapravo manjine u Bosni i Hercegovini?

Jer, ako govorimo o ustavnom poretku, Srbi, Hrvati i Bošnjaci nisu manjine. Oni su konstitutivni narodi, kategorija koja uživa posebnu ustavnu zaštitu i pristup najvažnijim političkim funkcijama u zemlji.

Istovremeno, postoje građani kojima su ta prava i dalje uskraćena.

Među njima je i Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice BiH, koji je prije više od 17 godina dobio spor pred Evropskim sudom za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine.

Kako navodi Open Society Justice Initiative, “Dervo Sejdić i Jakob Finci državljani su Bosne i Hercegovine. Sejdić je Rom, a Finci Jevrej. Željeli su se kandidovati za izabrane funkcije”.

Još važnije, oni su dobili pisanu potvrdu Centralne izborne komisije da se ne mogu kandidovati za Predsjedništvo BiH i Dom naroda, jer ne pripadaju jednom od konstitutivnih naroda.

“Dobili su pisanu potvrdu Centralne izborne komisije da se ne mogu kandidovati za Predsjedništvo BiH i Dom naroda zbog svog etničkog porijekla”, navodi isti izvor.
Drugim riječima, Finci se nije mogao kandidovati za Predsjedništvo i Dom naroda jer se izjašnjava kao Jevrej, odnosno jer ne pripada jednom od tri konstitutivna naroda.

Evropski sud za ljudska prava zaključio je da je riječ o diskriminaciji. Bosna i Hercegovina je presudu izgubila još 2009. godine. Sedamnaest godina kasnije, presuda nije provedena.

Neprovedena presuda kao politički problem
Nije riječ samo o pravnom, nego prije svega o političkom problemu.

Obaveza je jasna: BiH mora promijeniti Ustav i izborno zakonodavstvo kako bi uklonila diskriminaciju prema građanima koji ne pripadaju konstitutivnim narodima.

U izvještaju visokog predstavnika Vijeću sigurnosti UN-a iz 2024. navodi se da “obaveze reforme Ustava Bosne i Hercegovine radi provedbe presuda Evropskog suda za ljudska prava iz grupe predmeta Sejdić-Finci do sada nisu dale nikakve rezultate”.

Ni Evropska komisija ne koristi mnogo blaži jezik. U nalazima za BiH navodi se da se parlamentarne stranke nisu mogle dogovoriti o ustavnim i izbornim reformama kako bi se Ustav uskladio s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i presudama Sejdić-Finci i srodnim presudama.

“Parlamentarne stranke nisu uspjele postići dogovor o rješenju za ustavne i izborne reforme koje bi Ustav uskladile s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i presudama iz predmeta Sejdić-Finci i srodnih slučajeva”.

Dakle, problem nije u tome što se ne zna šta treba uraditi. Problem je u tome što političke elite godinama ne postižu dogovor.

Kako su Jevreji postali kolateralna šteta
Posebno zanimljivo pitanje je zašto.

Dio hrvatskog političkog bloka, predvođen HDZ-om BiH, godinama insistira da se izborna reforma veže za pitanje “legitimnog predstavljanja” Hrvata.

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović više puta je poručivao da “nema ustupaka” kada je riječ o ravnopravnosti Hrvata u BiH i njihovom legitimnom predstavljanju.

Naravno, legitimno predstavljanje i presude iz Strasbourga nisu ista tema.

Jedna se bavi odnosima između konstitutivnih naroda. Druga se bavi pravima građana koji ne pripadaju nijednom od njih.

Ali u bh. politici te dvije teme već godinama putuju u istom paketu. Takvo povezivanje tema kritičari vide kao jedan od razloga zbog kojih dogovor o provedbi presuda iz Strasbourga izostaje.

Rezultat je da ni jedna ni druga tema nisu riješene.

Tako su Jevreji, Romi i svi ostali građani koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Hrvati ili Srbi postali kolateralna šteta pregovora o Izbornom zakonu.

Ko su onda manjine?
Zbog toga Saarova izjava o “zaštiti hrišćanskih manjina” zvuči neobično.

U BiH Srbi i Hrvati nisu manjine u ustavnom smislu. Oni imaju garantovana mjesta u Domu naroda, pravo kandidature za Predsjedništvo i čitav niz mehanizama zaštite kolektivnih prava.

Jakob Finci nema. Niti Dervo Sejdić.

To ne znači da pripadnici bilo kojeg naroda ne mogu biti diskriminisani ili politički marginalizovani u određenim sredinama. Ali kada govorimo o ustavnom poretku države, teško je pronaći jasniji primjer institucionalne diskriminacije od činjenice da se jedan Jevrej ili Rom ni danas ne može kandidovati za najviše državne funkcije pod jednakim uslovima kao pripadnici konstitutivnih naroda.

Zato možda najvažnije pitanje nakon Saarove izjave nije kako zaštititi “hrišćanske manjine”.

Važnije je pitati kako je moguće da država koja već sedamnaest godina zna da diskriminiše Jevreje, Rome i druge građane još uvijek nije pronašla način da to promijeni.

Jer ako je neko u Bosni i Hercegovini simbol neprovedenih ljudskih prava, onda to nisu konstitutivni narodi.

To su pripadnici manjinskih naroda.