‘SINIŠA KARAN JE OBIČNI FIKUS, A MILORAD DODIK JE STVARNI VLASNIK RS’: Milan Blagojević razvalio režim – Institucije ne postoje, postoji samo slijepo roblje

U svom novom autorskom tekstu, pravni stručnjak Milan Blagojević donosi oštru i direktnu kritiku političke zbilje u Republici Srpskoj, analizirajući nedavni događaj u Mrkonjić Gradu. Blagojević precizno secira neustavno ponašanje Milorada Dodika, kojeg naziva “stvarnim vlasnikom” entiteta, te ukazuje na potpuno degradiranje entitetskih institucija. Kroz eklatantan primjer odnosa prema Siniši Karanu, autor upozorava na pogubnu servilnost zvaničnika, ali i cijelog društva, naglašavajući da se Republika Srpska, vođena slijepom poslušnošću jednom čovjeku, nalazi na ivici provalije u svakom pogledu.

Tekst Milana Blagojevića za BN prenosimo u cijelosti:

Manifestaciji u Mrkonjić Gradu samo formalno (fizički) bio je prisutan Siniša Karan, legalno izabrani predsjednik Republike Srpske.

Međutim, Milorad Dodik, stvarni vlasnik Republike Srpske, ne samo što mu nije dozvolio da se u ime Republike Srpske čiji je Karan predsjednik obrati na spomenutom skupu, već mu nije dozvolio ni da stoji uz rame predsjednika Republike Srbije koji je prisustvovao skupu, a gdje bi Karanu jedino bilo mjesto kao predsjedniku Republike Srpske.

Koliko je svim tim pogažen Ustav Republike Srpske, a time i Republika Srpska, govore odredbe tog ustava u nastavku teksta.

Amandmanom XXXIII Ustava Republike Srpske propisano je da: “Republiku predstavlja i njeno državno jedinstvo izražava predsjednik Republike”.

Potom je i članom 80. Ustava ponovljeno da predsjednik Republike Srpske predstavlja Republiku.

Na kraju, Amandmanom CVIII Ustava propisano je da predsjednik Republike: “obavlja poslove iz oblasti odnosa Republike sa drugim državama i međunarodnim organizacijama”.

Kada se sve prethodno navedene ustavne norme analiziraju pojedinačno, kao i u međusobnoj vezi, jasno je da Ustav Republike Srpske propisuje da je i na sinoćnjem skupu u Mrkonjić Gradu Siniša Karan kao legalno izabrani predsjednik Republike bio dužan ne da statira kao fikus, već da on, a ne Milorad Dodik, održi govor u ime Republike Srpske i da Karan, a ne Dodik, stoji uz rame predsjednika Republike Srbije, jer bi samo time u konkretnom slučaju bilo ispoštovano ono što naređuje Ustav Republike Srpske: da predsjednik Republike, a ne Dodik, predstavlja Republiku i izražava njeno državno jedinstvo, kao i da predsjednik Republike, a ne Dodik, obavlja poslove iz oblasti odnosa Republike sa drugim državama, u konkretnom slučaju sa Republikom Srbijom čiji predsjednik je bio prisutan na sinoćnjem skupu u Mrkonjić Gradu.

Nažalost, sve je u tom pogledu na sinoćnjem skupu bilo suprotno Ustavu Republike Srpske, jer je sve što je prema tom ustavu sinoć trebao raditi predsjednik Republike neustavno činio Milorad Dodik.

Time je, po ko zna koji put, i na ovom Dodikovom (ne)djelu dokazano koliko je Republika Srpska Dodikov privatni entitet, a masa koja bezglavo ide za njim, što uključuje i organizatore sinoćnjeg skupa u Mrkonjić Gradu, njegovo slijepo i poslušno roblje.

Siniša Karan je takav svoj podanički i servilni karakter prema Dodiku sinoć iznova dokazao, jer itekako dobro zna za sve prethodno navedene ustavne odredbe, zbog kojih kao predsjednik Republike nikako nije smio dozvoliti da se organizator skupa i Dodik sprdaju sa Ustavom Republike Srpske i institucijom predsjednika Republike.

Ali je Karan umjesto toga, kao sluga pokorni, sagnuo poslušno glavu pred svojim gospodarom Dodikom, znajući da je samo takvim odnosom prema Dodiku bilo moguće ostvariti svoje lične ambicije, biti ministar unutrašnjih poslova, a zatim i predsjednik Republike, te da samo tako, svojim sužanjstvom prema Dodiku, može za sebe pribaviti i finansijsku korist.

Kroz takav Karanov odnos prema Dodiku pokazuje nam se, kao na dlanu, i isti podanički odnos koji prema Dodiku imaju brojni direktori i direktorčići, inspektori i inspektorčići, profesori i profesorčići te silna druga bulumenta zaposlenih u organima javne vlasti, na javnim i privatnim univerzitetima, u javnim preduzećima i ustanovama, kao i masa birača, budući da su svi oni glasali da takav servilni Siniša Karan bude predsjednik Republike Srpske.

Sve su to znakovi koji govore, ma koliko mi bježali od toga ili govorili suprotno, da nas je osvojila svekolika bijeda, da je ona prodrla u naše misli i određuje naše bijedno servilno ponašanje.

To je istina o nama, potvrđena i sinoć u Mrkonjić Gradu, istina koja nam otvara oči i objašnjava zašto nam je Republika Srpska na ivici provalije u svakom pogledu, ne samo ustavnom, a time i državno-političkom, već i u duhovnom, moralnom, kulturnom, te finansijskom i ekonomskom pogledu.

Kada se sve ovo jednoga dana spozna, i kada i za ovo, kao i za mnoge druge stvari iz naše srpske historije, bude rečeno da je to bila naša fatalna greška, tada će već biti kasno.