SRBIJA JE DOTAKLA MORALNO DNO: Odavanje počasti krvoloku iz Kalinovika nastavak je negiranja genocida u Srebrenici
Smrt generala Ratka Mladića podsjetnik je na najgori genocid u Evropi od Holokausta i na potrebu da ga se sjećamo. Nažalost, vlasti bosanskohercegovačkog entiteta RS i Srbije nastavljaju poricati ono što se dogodilo.
Ministar pravde Srbije najavio je da će Mladić biti sahranjen uz “najviše vojne i državne počasti”. Mladić, kojeg su nazivali “krvnikom Bosne”, rukovodio je vojnim operacijama bosanskih Srba tokom građanskog rata početkom devedesetih godina, uključujući masakr do 8.000 muslimanskih muškaraca i dječaka u Srebrenici u julu 1995. godine, piše Tom Mockaitis u svojoj kolumni za The Hill.
Zajedno s političkim liderom bosanskih Srba Radovanom Karadžićem i predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem, provodio je politiku “etničkog čišćenja” – uklanjanja muslimana i Hrvata sa zemlje na koju su Srbi polagali pravo. Silovanjima, ubistvima i brutalnošću Vojska bosanskih Srba i paravojne snage iz Srbije protjerale su hiljade ljudi iz njihovih domova.
Na osnovu pažljive analize podataka, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) procijenio je broj poginulih na 89.186, od kojih su 57.922 bili bosanski muslimani, većinom civili.
Nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma u decembru 1995. godine, Tribunal je krenuo u procesuiranje počinilaca, posebno trojice srpskih lidera.
Milošević je optužen 1999. godine, a suđenje mu je počelo 2002. nakon hapšenja u Srbiji. Umro je 2006. godine, prije nego što je Tribunal mogao donijeti presudu.
Karadžić je osuđen za “genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja koje su počinile srpske snage”, kojima je bio vrhovni komandant. Trenutno služi kaznu od 40 godina zatvora u Hagu.
Mladić je vlastima izmicao 16 godina, sve do hapšenja u Srbiji 2011. godine. Tribunal ga je 2017. godine proglasio krivim za “genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja” i osudio na doživotni zatvor.
Uprkos ogromnoj količini dokaza koji govore suprotno, lideri bosanskih Srba i Srbije nastavljaju poricati da se genocid dogodio.
Milorad Dodik, koji je bio predsjednik entiteta RS od 2022. do 2025. godine, nazvao je genocid “izmišljenim mitom” i naručio izvještaj kako bi promovirao svoj neutemeljeni argument.
Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije od 2017. godine, dosljedno poriče genocid. On i mnogi njegovi sljedbenici insistiraju na tvrdnji da, budući da su sve strane činile zločine, niko nije kriv.
Taj argument nevjerovatno podsjeća na onaj kojim se vlasti Turske koriste kako bi odbacile odgovornost za genocid nad Armencima iz 1915. godine.
U aprilu 2024. godine, hiljade bosanskih Srba prisustvovale su skupu u Banjoj Luci na kojem se poricalo da se masakr u Srebrenici dogodio.
Za vanjskog posmatrača odmah se nameću dva pitanja: Zašto poricanje i zašto je ono važno?
Nacionalisti miješaju činjenice i fikciju kako bi stvarali patriotske mitove. Osjećaj žrtve prožima srpski historijski narativ. On sadrži čitav niz nepravdi počinjenih prema srpskom narodu, ali ne i priznanje onoga što je Srbija učinila drugima.
Njihovi lideri odbijaju priznati genocid u Bosni, baš kao što pojedini američki političari umanjuju zlo ropstva i protjerivanja američkih starosjedilaca.
To je važno iz istog razloga zbog kojeg je važno poricanje genocida nad Armencima i Holokausta: takvo poricanje povećava vjerovatnoću da će se slične tragedije ponovo dogoditi.
Uoči invazije na Poljsku, rata u kojem je obećao da će “nemilosrdno i bez saosjećanja ubijati muškarce, žene i djecu poljskog porijekla i jezika”, Adolf Hitler navodno je rekao:
“Ko danas, uostalom, govori o uništenju Armenaca?”
Nakon Drugog svjetskog rata, Jevreji su prihvatili slogan “nikad više” kao obavezu da se genocidu suprotstave kad god i gdje god se pojavi prijetnja da će se dogoditi.
Prateća poruka te izjave mora biti: “nikada ne zaboraviti”.
Kako tragedija Bosne odlazi sve dalje u prošlost i kako sjećanje na nju blijedi, mogla bi prestati služiti kao snažno upozorenje na ono što ljudska bića pokrenuta mržnjom i etničkim nacionalizmom mogu učiniti.
Kako bi se to spriječilo, Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila je 11. juli “Međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici 1995. godine”, koji će se obilježavati svake godine.
Rezolucija UN-a također osuđuje poricanje genocida i veličanje njegovih počinilaca.
Sahraniti Mladića uz pune vojne počasti predstavlja kršenje duha te rezolucije i svakog kodeksa ljudske pristojnosti.
Takva sahrana vrijeđa žrtve i, kako je zaključio jedan srbijanski novinar, zarobljava srpski narod u prošlosti umjesto da mu omogući da se s njom suoči i krene prema pomirenju.
Tom Mockaitis je profesor historije na Univerzitetu DePaul i autor knjige “Violent Extremists: Understanding the Domestic and International Terrorist Threat”.
