AKADEMIK REŠID HAFIZOVIĆ: Bosna – huda zarobljenica vlastitih institucija kojima se šepure humanoidni čobani!
Naporedo s tim ‘trojkaši’ se bezočno svete istinskim rodoljubima, državi, posebno Bošnjacima kao najbrojnijem narodu ove zemlje, koji nisu glasali za njih. U svojoj antidržavnoj, antibosanskoj i antibošnjačkoj histeriji tako bjesomučno povlače antidržavne i antirodoljubne poteze, da im neprijatelji ove zemlje mogu samo aplaudirati.
Nekoć je bila dragulj Europe, drevno, bespremačno milenijsko Bosansko kraljevstvo na Balkanu, a danas huda zarobljenica vlastitih institucija kojima se šepure humanoidni čobani i tjeraju svoju kraljevsku gospodaricu svaki dan da bude sluškinja njihovim prizemnim i krajnje sebičnim interesima. Samo što joj još nisu spustili glavu na panj, ali nikako da se dogovore koja od njenih institucija je nadležna da joj, najzad, odfikari glavu.
Dva njena zakleta dušmanina, zadrigli Vožd iz Laktaša i Kameleon-Poglavnik iz Mostara uporno joj zatežu lance, a ‘trojkaši’, kao usputni pomagači – ‘našisti’, ‘nipisti’ i ‘sdepisti’ joj bezočno navlače povez na oči kako sirotica, valjda, ne bi vidjela ko joj to odsijeca glavu, a ko podmuklo, onako pride, zariva nož u leđa.
Sva ta ujdurma nikada, možda, nije bila vidljivija nego li ovih dana dok se odvijao tobožnji lov na bjegunca od pravde – Zadribatinu, kako ga neki zovu, i na njegove odmetnute hajdučke pobratime.
Diplomatski i politički fijasko
Dok su se naime državne institucije naduravale ko je nadležan da izvrši rečeni lov, dotle su politički akteri u Federaciji BiH, baš oni koji u šaci drže sve institucije zakonodavne, tužilačke i izvršne vlasti ove zemlje, zaslijepljeni u svojoj gramzivosti i neutaživoj sebičnosti, gledali kako najbolje da istrguju i rasprodaju još ono malo što je ostalo od dostojanstva ove zemlje.
Kada su najzad Zadribatini obilato isporučili novce građana Federacije, Kanton Sarajevo kao ekonomsko srce zemlje i samu Federaciju BiH su doveli na prosjački štap. Poglavniku iz Mostara su predali ključ države, ključ ustavnog suda Federacije, a UZP-u ovih dana i javni servis Federacije.
Ostalo je još samo da Poglavniku izruče i Izborni zakon na koji ovaj parazitski juriša baš sada dok je kriza u državi veća nego ikada, odlika koja je njegova i najviša ‘vrlina’, jer on to redovito čini baš u času kada država tetura i posrće, dok je ‘trojkaši’ nepovratno odvode na stratište.
Koliku god štetu Zadribatina i Poglavnik nanose ovoj zemlji, evo već tridesetak potonjih godina, premala je ona u usporedbi sa štetom koju joj ‘trojkaši’ nanose posljednje dvije godine svoje ‘vladavine’.
Njihov diplomatski i politički fijasko, njihova kozmička nesposobnost, njih i državnih institucija koje vode i beskorisno troše posljednje novce građana, rodoljuba ove zemlje, na bjelodan način su to pokazali u posljednji petnaestak dana.
Šta su građani ove zemlje uopće i mogli očekivati od gorespomenutih otvorenih dušmana ove zemlje? Isto tako, šta su oni mogli očekivati i od ovih kvazipolitičara ‘našista’, ‘nipista’ i ‘sdepista’ za koje ni dvije godine nakon održanih izbora u BiH ne znamo ko je uopće za njih glasao. Bosanski Srbi sigurno nisu, bosanski Hrvati još manje, a Bošnjaci ni u ludilu, barem ne oni koji drže do sebe, a pojedinačni izborni rezultati ‘našista’, ‘nipista’ i ‘sdepista’ su tako minorni da ih pod lupom tražiti treba. Da ih Murphy i Schmidt ne ubaciše u političko sedlo ove zemlje, nakon što su ovi tako ponizno i nedostojno obijali vrata raznih stranih ambasada, teško da bi ‘trojkaši’ ikada imali političko žezlo u svojim rukama i na najmanjem parčiću ove zemlje.
Dvorske lude
Znaju to i sami ‘trojkaši’, veoma dobro to znaju, stoga tako panično love nove političke partnere, spremni da i sa crnim vragom savez sklope, samo da im se tron ispod nekog dijela tijela ne izmakne i političko šezlo ne oduzme iz ruku. A gdje to oni traže nove političke partnere, samo da bi i dalje vladali i politički preživjeli? Pa tamo gdje ima najmanje onih koji vole ovu zemlju. Naporedo s tim ‘trojkaši’ se bezočno svete istinskim rodoljubima, državi, posebno Bošnjacima kao najbrojnijem narodu ove zemlje, koji nisu glasali za njih. U svojoj antidržavnoj, antibosanskoj i antibošnjačkoj histeriji tako bjesomučno povlače antidržavne i antirodoljubne poteze, da im neprijatelji ove zemlje mogu samo aplaudirati.
Što se tiče ‘odgovornih’ u državnim institucijama ove zemlje, oni se ponašaju kao dvorske lude, uzajamno se sudaraju i stvaraju privid kako nešto ‘korisno’ rade, ali nikako da se uhavizaju jesu li uopće pošli ili su došli.
