POGLED IZ SRBIJE NAKON PRESUDE MILORADU DODIKU: Koji potezi preostaju predsjedniku RS nakon potvrđene presude?

Postoji jedna kratka izreka među narodima ovih prostora koja označava ispravan put, pravdu i djelovanje u skladu sa zdravom logikom kada se ide ka cilju. Kada neko, u određenom slučaju, nabraja šta bi po pravilima trebalo uraditi, a na kraju zaključi sa „… i mirna Bosna“ – jasno je da je ovaj posljednji dio daleki ideal, jer je neko već načinio pogrešne korake. Kao da je to upravo slučaj kada se govori o stanju u Bosni i Hercegovini. Decenijama je „mirna Bosna“ nedostižna, zajedno s regijom. Baš kad su se „zlotvori“ u trouglu Sarajevo–Banja Luka–Beograd činili smirenim nakon prvostepene presude protiv Milorada Dodika, drugostepena odluka ponovo je upalila indikatore opasnosti, piše magazin NiN

Milorad Dodik osuđen je na godinu dana zatvora i zabranu obavljanja javnih funkcija u trajanju od šest godina, što se uobičajeno tumači kao zabrana bavljenja politikom. Centralna izborna komisija u Sarajevu odmah je pokrenula proceduru za oduzimanje Dodikovog mandata predsjednika Republike Srpske. Kao odgovor, Milorad Dodik je najavio da će narod koji ga je izabrao odlučiti hoće li on ostati predsjednik. Prije svega je najavio raspisivanje referenduma na kojem bi građani RS odgovorili da li prihvataju odluku CIK-a o oduzimanju njegovog predsjedničkog mandata nakon presude. Potom je Dodik naznačio da će Republika Srpska ući u „seriju referenduma“. Za sada nije jasno šta je time želio poručiti, ali pretpostavke se mogu izvoditi.

Nezadovoljstvo iz Beograda, samodopadno tapšanje po ramenu bosanskih političara i kratka izjava visokog predstavnika Christiana Schmidta, čija je ruka zamutila vode koje sada prijete potapanjem cijele regije usred perioda opće geopolitičke nestabilnosti. „Sudske odluke moraju se poštovati“, kratko je ponovio Schmidt. Takva izjava bi imala smisla da nije izrečena od strane osobe koja u stranoj zemlji ima ulogu kolonijalnog upravnika i koja može nametati ili poništavati zakone. Da stvar bude gora, njegov legitimitet na funkciji visokog predstavnika je sporan, jer je tu poziciju zauzeo bez odluke Vijeća sigurnosti UN-a, o kojoj nikada nije glasano zbog protivljenja Rusije i Kine. Nijedna zemlja kojom se vlada dekretima nikada nije ostala „mirna“, pa je iluzorno očekivati da „mirna Bosna“ potraje.

Politički fenomeni
Sud Bosne i Hercegovine je u međuvremenu odlučio da prihvati zahtjev Milorada Dodika za zamjenu jednogodišnje zatvorske kazne novčanom, kako zakon BiH i predviđa.

„Odlukom o zahtjevu odbrane osuđenog Milorada Dodika da se izrečena kazna zatvora zamijeni novčanom kaznom, Sud je, u skladu sa zakonskim odredbama, donio rješenje kojim je, nakon mišljenja Tužilaštva BiH, navedeni prijedlog odbrane prihvaćen, te je kazna zatvora Miloradu Dodiku zamijenjena novčanom kaznom“, navodi se u saopćenju Suda BiH.

Dodik će tako morati platiti oko 18.000 eura, što se smatra cijenom jedne godine zatvora u BiH.

Dušan Janjić, osnivač i predsjednik Upravnog odbora Foruma za etničke odnose, rekao je za NIN da, ako se stvari posmatraju iz ugla dnevnih vijesti, rasprava i izjava političara, malo šta bi se moglo razumjeti. Ipak, pojašnjava da mu Milorad Dodik ne predstavlja lični problem. Janjić smatra da postoji fenomen političara čije lične osobine snažno utiču na njegovo djelovanje – političara koji vjeruje da je jači od zakona, sudbine i svega ostalog.

„Prva stvar: kad god je dolazio na vlast, imao je ozbiljnu podršku iz inostranstva. Drugo, dobio je podršku naroda kod kuće. Podsjetiću da ga je Madeleine Albright nazvala ‘daškom svježeg zraka na Balkanu’ kada se drugi put vratio na vlast. Bilo je to na forumu ‘Economist’, gdje smo on i ja govorili. Taj američki general, koji je bio ambasador, predstavio ga je kao čovjeka koji ‘ima neviđenu popularnost’. U tom trenutku je, prema nekim istraživanjima, imao šezdeset posto podrške cijelog stanovništva – ne samo Srba. Tada je zagovarao ‘crnogorski model’ razdvajanja uz međunarodno posredovanje ili reorganizaciju odnosa. Trebalo je neko vrijeme da sa toga pređe na otvoreno podržavanje ruskog narativa o podjeli granica, teritorija, otcjepljenju i entiteta“, prisjeća se Janjić.

Prema njegovim riječima, 2013. godine se pojavljuje prvi signal da Dodik mijenja svoju politiku i da to više nije politika onih koji su ga doveli na vlast. Janjić smatra da Dodik tu promjenu nije napravio samo svojom voljom, već i zbog nedostatka finansiranja, koje nije mogao ili nije želio obezbijediti. Ključnim trenutkom označava ulazak Rusije u naftnu industriju, preko Srbije 2008. godine, a potom širenje po Republici Srpskoj 2013., naročito u Modriči i drugim mjestima.

„Tako je Dodikovo zaplitanje išlo paralelno sa kampanjom u kojoj se predstavljao kao nepobjediv; kao čovjek koji ima neko magično rješenje. Magije nema. Po mom mišljenju, postoje samo dvije mogućnosti: mirna i oružana. Mirna je ono što on sada radi. Malo priče, malo lijevo, malo desno… Istovremeno se vode pregovori o njegovom statusu i o tome ko će preuzeti dužnosti do održavanja izbora. Naravno, pravi se velika buka, kojom se žele stvoriti uslovi da Dodik zadrži barem sjenku uticaja u politici Republike Srpske. To je njegov maksimum“, ocjenjuje Janjić.

Od umjerenog liberala do tvrdog nacionaliste
Milorad Dodik započeo je svoju političku karijeru 1990. godine, kada je izabran za srpskog predstavnika u Skupštini Bosne i Hercegovine iz Laktaša kao kandidat Saveza reformskih snaga. U to vrijeme, Dodik je imao 31 godinu i, kao antinacionalista, zalagao se za očuvanje Jugoslavije, promovisao demokratiju, reforme i modernizaciju. Nekada umjereni miljenik zapadnih sila, čiji su ga najviši zvaničnici čak poetski opisivali kao „dašak svježeg zraka“ u Bosni i Hercegovini, s vremenom je, kada je došao na vlast, sve više klizio ka konzervativizmu. Na kraju je otvoreno zaigrao na nacionalnu kartu, slično onima kojima se na početku svoje političke karijere žestoko protivio.

Naš sagovornik ističe da Milorad Dodik ima i državljanstvo Srbije, koje mu je lično uručio ministar prilikom otvaranja predstavništva u Banjoj Luci. Janjić navodi da je to bio dio dogovorene igre i da se ništa nije moglo desiti bez zemalja Kvinte i Sjedinjenih Država.

„Njegova sudbina je dogovorena; on je na to pristao. Po mom mišljenju, ovo je kraj njegove političke karijere. Ono što sada radi govori o nečemu drugom i to je zaista zabrinjavajuće. Ne radi se o tome ko će biti predsjednik ili kada će biti izbori – jasno je da će on platiti tih 18.000 eura, što je cijena jedne godine zatvora u BiH. Ali neće biti predsjednik Republike Srpske šest godina i neće se moći politički vratiti, jer će se stranka i koalicija raspasti“, smatra Janjić.

Po njemu, podrška koju je Dodik dobio od Rusa u vezi s konsultacijama u Vijeću sigurnosti UN-a bila je bolje da ostane netaknuta. Janjić ukazuje da je ruski predstavnik napustio raspravu dok je visoki predstavnik Christian Schmidt govorio, što, prema njegovom tumačenju, znači da ih ta tema zapravo ne zanima. Dodaje da su Rusi zainteresovani da iskoriste Dodika kao dokaz da su „još uvijek prisutni“.

„Ovaj ‘drugi krug’ nameće samo jednu mjeru, važnu za Srbiju. A to je ozbiljno čišćenje paravojnih formacija, prije svega sa srpske strane Republike Srpske. Neki od njih su čak i u policijskim strukturama kao posebne jedinice. On je čak želio da od njih napravi graničnu policiju. Neki su u službi MUP-a, dok se drugi pojavljuju kao polukriminalne formacije. Kad kažem oružani sukob – on će se desiti samo ako ti ljudi ne budu spremni da predaju oružje ili da se demilitarizuju“, zaključuje Janjić.

Tvrdoglavost u inatu
Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam, ocjenjuje za NIN da se situacija oko Milorada Dodika znatno zaoštrila. Podsjeća na pismo koje je prije nekoliko mjeseci napisao američki državni sekretar Marco Rubio, u kojem je Dodik označen kao glavni remetilački faktor u Bosni i Hercegovini i pozvani su regionalni partneri da spriječe njegove poteze.

„Ovo je sada neka vrsta epiloga svega toga. Dakle, imamo dvije pravosnažne presude i odluku Centralne izborne komisije da, s obzirom da je osuđen na više od šest mjeseci, mora faktički napustiti javnu funkciju. Njegovi planovi u vezi s referendumom su neustavni. Ako u Republici Srpskoj organizuje referendum, to će biti kršenje svih unutrašnjih normi Bosne i Hercegovine. Pitanje je hoće li ustrajati u tom inatu. Sporno je i to ima li on uopšte značajan uticaj na biračko tijelo. Čak i ako bi organizovao referendum, pitanje je da li bi dobio pozitivan odgovor, osim ako, naravno, ne pribjegne prevari, jer neki znaju manipulisati rezultatima referenduma“, navodi Popov

Naš sagovornik podsjeća da je referendum najdemokratskiji oblik izražavanja; međutim, on je i najlakše sredstvo za manipulaciju. Popov ističe da se Milorad Dodik sada faktički suočava s izvršenjem sudske presude.

Dodaje da postoji nekoliko mogućih scenarija. Popov smatra da „povlačenje s funkcije“ i raspisivanje novih izbora zavise od toga koliko Dodik trenutno može mobilizirati biračko tijelo. Naš sagovornik ocjenjuje da su posljednja zbivanja u BiH obilježena neizvjesnošću i da je teško predvidjeti šta će se dalje dešavati.

„Prije svega, sam Dodik je nepredvidiv u svojim potezima i iracionalan. Ne znam zašto mu je ovo trebalo. Mogao je ući u historiju kao čovjek koji je doprinio stvaranju građanske, multietničke Bosne i Hercegovine, jer je bio ‘reformista’. U prvom mandatu je 2000. godine u Banjoj Luci bio domaćin Prvoj sjednici Inicijative za Igman. To je bio potpuno drugačiji Dodik od ovoga kojeg sada gledamo. Tako da ne znam; izgleda da ga je taj srpski inat gurnuo dalje“, tvrdi Popov.

Smatra da je na današnju percepciju Dodika uticala i međunarodna zajednica, koja ga je stalno prijetila sankcijama, a od toga je ostajalo malo više od praznih izjava. S druge strane, Popov dodaje da se ovdje ne radi samo o Dodiku nego i o predstavnicima druga dva konstitutivna naroda u BiH, koji su također doprinijeli narušavanju odnosa.

„Oni su, na primjer, najavljivali da su Silajdžić, a kasnije Izetbegović, htjeli da stvore unitarnu Bosnu i Hercegovinu, što je Dodiku davalo alibi da kaže kako će Republika Srpska izaći iz okvira BiH. Tako su jedni drugima ‘dobacivali lopte’, a sankcija nije bilo. Valentin Inzko, koji je imao puni legitimitet, nije učinio ništa. Pustio je da mu prođe desetogodišnji mandat. Tek kada je odlazio, nametnuo je zakon o negiranju genocida. Tu je glavni problem: nečinjenje međunarodne zajednice kada je mogla da djeluje. Sada, kada hoće da djeluje, našla se u nemogućoj situaciji, u regiji u kojoj vidimo obnovu fašizma. Da ne govorim o globalnoj situaciji, koja je krajnje nestabilna“, analizira Popov.

Prema njegovim riječima, u ovako izazovnom vremenu, jedino je još nedostajalo da Milorad Dodik „upalI šibicu“ u regiji. Popov zaključuje da je ono što se sada dešava posljedica nečinjenja ili pogrešnog djelovanja onih koji su bili odgovorni da nešto urade.