“Moramo se obratiti ljudima u Širokom Brijegu. Da sad neki obrtnik uđe na ova vrata, obrtnik iz Širokog Brijega, moramo ustati, nakloniti mu se i reći: ‘Šefe, ti si ovdje glavni’.”
Tada je to predstavljano kao nova politika, kao pragmatizam, kao rušenje starih podjela. Danas, pet godina kasnije, ispostavlja se da je Edin Forto zapravo precizno opisao politički model koji će Trojka usvojiti nakon dolaska na vlast.
U međuvremenu je i došao šef. Došao je Dragan Čović. Ušlo se u koaliciju s HDZ-om, a potom i sa Miloradom Dodikom. Građanima je objašnjavano da nema alternative, da je riječ o evropskom putu, stabilnosti i novoj političkoj kulturi.
Forto je tada i za Dodika imao riječi hvale. Govorio je o proevropskom zamahu, o novoj energiji i mogućnosti da Bosna i Hercegovina napravi iskorak prema Evropskoj uniji. Danas, nakon godina i godina takve politike, imamo najdublju političku krizu od završetka rata, otvorene blokade institucija, napade na ustavni poredak i gotovo potpuni zastoj evropskog puta.
Pokazalo se da nije Trojka mijenjala Dodika i Čovića. Naprotiv, Dodik i Čović su promijenili Trojku.
Zato je zanimljivo slušati Fortu kako danas optužuje druge za politizaciju slučaja neprenosa utakmica reprezentacije Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu. Naravno da je tačno da Ministarstvo komunikacija i prometa formalno ne kupuje televizijska prava. Naravno da je procedura komercijalna i da odluku donosi vlasnik prava.
Ali politika nije samo ono što piše u zakonu.
Politika je i sposobnost da zaštitite javni interes. Politika je i snaga da obezbijedite funkcionisanje javnog servisa države kojom vladate. Politika je i odgovornost za stanje institucija koje godinama propadaju pred očima javnosti.
A BHRT propada godinama.
Kada reprezentacija Bosne i Hercegovine izbori historijski plasman na Svjetsko prvenstvo, a građani utakmice svoje reprezentacije ne mogu gledati na javnom servisu koji finansiraju, onda je riječ o političkom problemu bez obzira na to koliko se Forto pozivao na procedure, tendere i tržišna pravila.
Ovo nije račun za jedan izgubljeni ugovor o televizijskim pravima.
Ovo je faktura za godine popuštanja, klimoglavanja i snishodljivosti prema političkim partnerima. Faktura za vjerovanje da će Dodik postati evropski reformator. Faktura za uvjerenje da će HDZ odustati od svojih maksimalističkih zahtjeva ako mu se dovoljno izlazi ususret. Faktura za politiku koja je biračima obećavala promjene, a završila u stalnom opravdavanju tuđih poteza.
Zato Fortina priča o “politizaciji” danas zvuči prilično neuvjerljivo. Jer upravo je njegova politika godinama uvjeravala građane da je sve pod kontrolom, da partneri žele isto što i Bosna i Hercegovina i da je dovoljno biti kooperativan kako bi sistem proradio.
Sistem nije proradio.
Naprotiv, danas imamo blokade, krizu institucija, posrnuli javni servis i situaciju da se čak i historijski uspjesi reprezentacije pretvaraju u podsjetnik na sve ono što vlast nije uspjela uraditi.
A kada stigne takva faktura, više nije dovoljno reći da je kriv tržišni proces. Građani tada traže političku odgovornost.
