Izraelski list Haaretz objavio je opširan intervju s direktorom Memorijalnog centra Srebrenica Emirom Suljagićem, koji je preživio genocid u Srebrenici i posljednje tri decenije posvetio očuvanju sjećanja na više od 8.000 ubijenih Bošnjaka.
U tekstu objavljenom na hebrejskom jeziku Suljagić govori o ličnom susretu s ratnim zločincem Ratkom Mladićem, komandantom Vojske entiteta RS, tokom jula 1995. godine u Srebrenici.
“To je vjerovatno trenutak kada sam bio najbliže smrti u svom životu. Ja sam preživio taj susret, dok je gotovo svako drugi ko ga je tada vidio ubijen”, rekao je Suljagić za Haaretz.
Susret s Mladićem
Suljagić navodi da je kao 21-godišnjak iz neposredne blizine posmatrao razdvajanje muškaraca od žena i djece nakon pada zaštićene zone Ujedinjenih nacija.
“Stajao sam pored čovjeka koji je bio odgovoran za sve to”, prisjetio se govoreći o susretu s Mladićem, poznatim kao “kasapin iz Srebrenice”.
Haaretz podsjeća da je Mladić nedavno tražio prijevremeno puštanje iz zatvora zbog lošeg zdravstvenog stanja, ali je njegov zahtjev odbijen pred međunarodnim sudom u Hagu.
Suljagić danas vodi Memorijalni centar Srebrenica, instituciju koja dokumentuje genocid i čuva sjećanje na žrtve.
Borba protiv poricanja
Govoreći o periodu prije rata, Suljagić je rekao da je odrastao u sredini u kojoj su zajedno živjeli Bošnjaci i Srbi, ali da je još kao dječak osjećao prve znakove mržnje.
“Tvoja turska majka neka ide dovraga”, prisjetio se riječi koje mu je u školi uputio jedan dječak.
Prema njegovim riječima, neprijateljstvo prema Bošnjacima stvarano je godinama kroz proces dehumanizacije.
“Ljudi ne okreću leđa svojim komšijama za 24 sata. To je proces dehumanizacije u kojem se komšije pretvaraju u egzistencijalnu prijetnju koju treba ukloniti”, rekao je.
Suljagić tvrdi da su mediji iz Srbije, političke elite i dio institucija godinama gradili narativ prema kojem Bošnjaci nisu autohton narod u Bosni i Hercegovini.
Prisjetio se i maja 1992. godine kada je njegova porodica bila prisiljena napustiti dom.
“Ljudi su došli na naša vrata i rekli: ‘Odlazite ili ćemo vas ubiti’”, ispričao je.
Tokom rata radio je kao prevodilac za vojnike Ujedinjenih nacija, što mu je, kako kaže, vjerovatno spasilo život.
“UN je podbacio u Bosni”
Govoreći o padu Srebrenice u julu 1995., Suljagić je kritikovao djelovanje međunarodne zajednice i holandskog bataljona UN-a.
“Holanđani nisu učinili ništa da spriječe krvoproliće”, rekao je.
Ipak, dodao je da nije očekivao da mladi vojnici ginu za Bosnu i Hercegovinu, ali smatra da međunarodne snage nisu smjele biti poslane bez stvarne mogućnosti zaštite civila.
“Ujedinjene nacije su podbacile u Bosni”, poručio je.
Suljagić je govorio i o ličnom gubitku, navodeći da je njegov otac poginuo u prvim mjesecima rata kao pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Godinama nije znao gdje je ukopan, sve dok 2005. nije dobio poziv Komisije za traženje nestalih osoba.
Sjećanje kao obaveza
Komentarišući odbijanje zahtjeva Ratka Mladića za prijevremeno puštanje iz zatvora, Suljagić je rekao da je to bila jedina ispravna odluka.
“Za porodice žrtava pitanje odgovornosti nije apstraktni pravni princip nego historijska činjenica”, rekao je.
Dodao je da bi puštanje jednog od glavnih organizatora genocida poslalo katastrofalnu poruku u trenutku kada dio javnosti u Srbiji i dalje negira genocid ili veliča osuđene ratne zločince.
Suljagić danas nastavlja borbu protiv negiranja genocida kroz rad Memorijalnog centra Srebrenica i javne nastupe širom svijeta.
“Evropljani nisu mogli prihvatiti činjenicu da se krajem 20. stoljeća u Evropi ponovo dogodio genocid”, rekao je.
Govoreći o Bosni i Hercegovini danas, upozorio je da političke elite uglavnom govore o prošlosti, dok izostaje vizija budućnosti države.
“Svaki političar može vam držati predavanje o Bosni prije 50 godina. Ali rijetko ko zna reći kako bi Bosna i Hercegovina trebala izgledati za narednih 50 godina”, zaključio je Suljagić.
