data-nosnippet>
Prijedor – laboratorija zločina i trajna opomena
Danas su u Kamičanima ukopani posmrtni ostaci još pet prijedorskih žrtava. Pet ljudi ubijenih prije 34 godine. Pet porodica koje su decenijama čekale da pronađu tek nekoliko kostiju kako bi napokon mogle izgovoriti posljednje zbogom i proučiti molitvu za svoje najmilije. Pet života koje su ubice pokušale izbrisati tri puta – prvi put mecima, drugi put bagerima, a treći put zaboravom.
Prijedorska laboratorija zločina
Prijedor je postao laboratorija prikrivanja zločina u kojoj su ljudi ubijani, zakopavani, potom iskopavani, raskomadani i premještani iz jedne masovne grobnice u drugu, uz uvjerenje počinilaca da će vrijeme dovršiti ono što metak nije mogao – izbrisati tragove, zatrti sjećanje i umrtviti savjest.
Vrijeme, međutim, nije sačuvalo njihovu tajnu. Sa svakom godinom otvarane su nove masovne grobnice, pronalaženi novi dokazi i postavljana nova pitanja, dok je optužnica protiv odgovornih postajala sve teža.
U Prijedoru je ubijeno 3.176 civila, među njima 102 djece. Djeca, žene, starci, komšije, ljekari, profesori, rudari i trgovci. Ubistvo djeteta predstavlja najtežu moguću osudu svakog društva, a u Prijedoru su takvi zločini počinjeni planski, sistematski i mjesecima.
Svako svođenje Prijedora na fusnotu historije predstavlja novo poniženje za žrtve i njihove porodice koje već više od tri decenije ukopavaju tek dijelove posmrtnih ostataka svojih najmilijih.
Godinama traje rasprava o pravnoj kvalifikaciji prijedorskih zločina, kao da nekoliko riječi u sudskim presudama može promijeniti razmjere počinjenih zlodjela ili umanjiti patnju hiljada ubijenih. Logori Omarska, Keraterm i Trnopolje, kao i masovna grobnica Tomašica, odavno su postali simboli ljudskog sunovrata.
Dokument VRS-a
Posebnu pažnju privlači izvještaj Komande 22. lake pješadijske brigade Prvog krajiškog korpusa VRS od 21. augusta 1992. godine, koji potpisuje Boško Peulić. U njemu, govoreći o Korićanskim stijenama, doslovno piše:
“Kolona se zaustavila na lokaciji Korićanskih stijena i nad muslimanskim civilima je izvršen GENOCID, a u tome učestvovale vojska i policija.”
Autor ističe da termin “genocid” u ovom slučaju nije upotrijebio međunarodni sud ili politički predstavnici, već se nalazi u dokumentu koji potiče iz sistema Vojske Republike Srpske.
Prijedor i Srebrenica
Prema autorovom mišljenju, Prijedor je predstavljao pilot-projekat politike koja je obuhvatala logore, masovna protjerivanja, ubistva civila, uništavanje kulturne baštine i prikrivanje tragova zločina, dok je Srebrenica tri godine kasnije predstavljala kulminaciju iste politike.
Autor smatra da se bez razumijevanja događaja u Prijedoru ne može u potpunosti razumjeti razvoj i metode zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Poruka iz Kamičana
Na dženazi u Kamičanima reisul-ulema Husein ef. Kavazović govorio je o važnosti istrajavanja u pravnoj borbi, otkrivanju masovnih grobnica i odgovornosti prema žrtvama. Naglasio je da se zlu ne smije popuštati šutnjom niti pognutom glavom.
Autor ovaj govor tumači kao poziv na moralnu odgovornost i očuvanje sjećanja na žrtve.
Otvorena pitanja
Autor se osvrće i na razmišljanja književnika Andreja Nikolaidisa o odnosu međunarodne zajednice prema ratnim zločinima, zaključujući da mnoge porodice i danas tragaju za istinom, posmrtnim ostacima svojih najmilijih i pravdom.
Posebno naglašava da i danas postoje osobe koje imaju saznanja o lokacijama neotkrivenih masovnih grobnica, ali o tome šute, čime, prema njegovom mišljenju, produžavaju patnju porodica nestalih.
Zaključak
Kamičani danas predstavljaju mnogo više od mjesta dženaze. Oni su simbol sjećanja, potrage za istinom i zahtjeva za pravdom.
Autor zaključuje da Prijedor i Kozarac ostaju trajni moralni izazov za Bosnu i Hercegovinu, ali i za međunarodnu zajednicu, uz završnu poruku:
“Ako je Srebrenica ime genocida, onda mu je Prijedor prezime.”
Mišljenja i stavovi izneseni u tekstu predstavljaju stavove autora i ne moraju odražavati stavove redakcije.
