ZATRAŽIO ZAŠTITU: Dragan Čović danas je veliki domoljub, a u samo dva mjeseca promijenio je uniformu i stranu…
Izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH, predvođeno predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, položilo je vijence i odalo počast poginulim braniteljima na obilježavanju 34. obljetnice vojno-redarstvene operacije “Lipanjske zore”. No, dok je Čović s govornice isticao kako “kultura sjećanja čuva istinu i slobodu hrvatskoga naroda”, javnost i politički oponenti ponovno su podsjetili na teški povijesni paradoks koji prati njegov ratni put – činjenicu da je samo dva mjeseca prije povijesnog oslobađanja doline Neretve od agresora i JNA, Dragan Čović bio dio sustava te iste jugoslavenske vojske.
Potpisi za avione JNA
Dokumentacija iz zrakoplovne industrije SOKO Mostar potvrđuje da je Dragan Čović, u svojstvu direktora proizvodnje, u oktobru 1991. godine bio član “Štaba neposrednog rukovođenja” u kompaniji koja je tada bila pod izravnom kontrolom i strateškim nadzorom saveznih vlasti i JNA. Dok su ti isti vojni zrakoplovi izvodili napade po Hrvatskoj i razarali hercegovačko selo Ravno, Čović je svojim potpisima odobravao tehničke preinake i ugradnju lansera na zrakoplove JNA, aktivno sudjelujući u logističkom lancu vojske koja će ubrzo napasti i Mostar.
Skidanje radne obaveze i preokret u aprilu
Preokret se dogodio 7. aprila 1992. godine, u trenucima kada su snage JNA već blokirale mostarsko naselje Rodoč. Prema javnim svjedočanstvima Petra Zelenike, tadašnjeg ratnog zapovjednika odbrane Mostara, Čović se tog jutra pojavio tražeći zaštitu.
Tada je službeno skinuo dotadašnju radnu obvezu vezanu uz JNA, zadužio uniformu HVO-a i bio raspoređen u vojnu logistiku. Nakon što su hrvatske snage preuzele kontrolu nad poduzećem, Čović ponovno preuzima direktorsku fotelju u Sokolu, koja se u ratnim okolnostima vodila pod civilno-vojnom upravom takozvane „Herceg-Bosne“.
Kritike zbog prisvajanja zasluga
Na temelju upravljačke funkcije u namjenskoj industriji, Čović danas u službenim registrima ima upisano oko 1400 dana ratnog staža u Domovinskom ratu. Ipak, činjenica da nikada nije bio na prvoj liniji bojišnice, već je u rat ušao izravno iz sustava agresorske vojske, razlog je zbog kojeg kritičari njegove govore na obljetnicama poput “Lipanjskih zora” nazivaju vrhuncom političkog licemjerja.
Dok obitelji poginulih branitelja traže istinu o Domovinskom ratu, povijesni dokumenti ostaju trajni podsjetnik na proljeće 1992. godine – vrijeme kada su se uniforme i lojalnosti u Mostaru mijenjale preko noći.
„Danas, kada gledamo obilježja naših postrojbi i zastavu hrvatskoga naroda, budimo ponosni na nju. U njoj su naš identitet, svaka žrtva naših branitelja, naš jezik, naša vjera, kultura i tradicija. Kultura sjećanja čuva istinu o žrtvi hrvatskih branitelja – istinu na kojoj se gradi Bosna i Hercegovina kao domovina u kojoj će hrvatski narod biti potpuno jednakopravan s druga dva konstitutivna naroda. Budimo dostojni žrtve kojoj se klanjamo, budimo časni i odgovorni te preuzmimo odgovornost za svoj hrvatski narod kako bismo gradili Bosnu i Hercegovinu u kojoj više nikada neće biti rata”, poručio je jučer u govoru lider HDZ-a BiH Draga Čović, isti onaj koji je nekoliko mjeseci uoči akcije u dolini Neretve tražio zaštitu.
