“Ne može nam niko ništa”: Dvadeset godina političke zaštite Milorada Dodika…

Tužilaštvo BiH slalo je zamolnice, a pravosuđe Srbije urgiralo je nekoliko puta tražeći dokumentaciju o kupovini vile na Dedinju. Uzalud. Lidera SNSD-a čuva MUP Srbije

Prema dokumentaciji koju je Državna agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA) izuzela iz tadašnje Pavlović banke, Milorad Dodik je 2007. godine, kada je bio predsjednik Vlade Republike Srpske, preko banke prebacio 750.000 eura za kupovinu vile na Dedinju, ali se ispostavilo da je kredit u pomenutom iznosu podigao tek godinu nakon toga, odnosno da ga nije ni koristio. Skoro 20 godina predmet u kojem se lider SNSD-a sumnjiči za pranje para otvoren je u državnom Tužilaštvu, a svako malo iz ove institucije čujemo kako pomaka u istrazi nema, jer na zamolnice naše zemlje Srbija nikad nije odgovorila.

Urgencije

Da li je tačno da je pravosuđe Republike Srbije otvorilo predmet zbog načina finansiranja kupovine vile na Dedinju, u vlasništvu Milorada Dodika, na adresi Vaska Pope 16? Ukoliko jeste, u kojoj fazi istrage je ovaj predmet? Budući da je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine godinama precizno i jasno o tome kako je u ovom predmetu zatražena međudržavna pomoć od Republike Srbije, ali da ona nikad nije i pružena, da li Vaše pravosuđe uopšte raspolaže dokazima o počinjenju krivičnog djela u ovom predmetu ili postoje drugi razlozi nesaradnje? Ako je u pitanju ovo drugo, o kojim je razlozima riječ?

U bh. javnosti su se mogle čuti i izjave o tome da kupovina vile na Dedinju nije jedini predmet koji se u Srbiji vodi protiv lidera SNSD-a, već da ih ima više, protiv njega i njemu bliskih osoba. Ako je to tačno, možete li mi reći o kojim je predmetima riječ, odnosno za koje se osobe oni vežu?

Ova pitanja poslali smo najprije Vrhovnom tužilaštvu Srbije.

– Povodom Vašeg upita potrebno je da se obratite Javnom tužilaštvu za organizovani kriminal na mail-adresu: mediji@tok.jt.rs, odgovor je koji smo dobili iz kabineta vrhovnog javnog tužioca susjedne zemlje.

– Javno tužilaštvo za organizovani kriminal nije otvorilo predmet zbog načina finansiranja vile na Dedinju, u vlasništvu Milorada Dodika. Sve radnje koje je ovo tužilaštvo preduzelo i postupke koje je pokrenulo se baziraju po zamolnicama Tužilaštva Bosne i Hercegovine za međunarodnu pravnu pomoć. Postupajući po dve zamolnice Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Javno tužilaštvo za organizovani kriminal je MUP-u, SBPOK-u (Služba za borbu protiv organizovanog kriminala; op. a) – Jedinici za finansijske istrage uputilo zahteve za prikupljanje potrebnih obaveštenja. Izveštaj Jedinice za finansijske istrage do danas nije dostavljen iako je bilo više pisanih i usmenih urgencija, odgovorili su Oslobođenju iz Javnog tužilaštva za organizovani kriminal Srbije, uz napomenu da ne vode nijedan postupak protiv Milorada Dodika.

Na pitanja koja smo poslali MUP-u Republike Srbije, na čijem je čelu ministar Ivica Dačić, nikad nismo dobili odgovore.

U jednom od izvještaja Tužilaštva BiH upućenih državnom Sudu, navedeno je kako nema konačne tužilačke odluke u ovom predmetu.

Još nismo dobili odgovore po zamolnicama upućenim Republici Srbiji i Državi Izrael, a o čemu smo ranije obavještavali Sud BiH. Na navedeno, i pored izjavljenih urgencija, nismo bili u mogućnosti utjecati”, piše u aktu Tužilaštva BiH od 11. decembra 2017. godine. Oslobođenje je tih godina pisalo o tome kako je Dodik vilu iznajmio Ambasadi Izraela u Srbiji, koja je korištena kao rezidencija ambasadora.

Akademika prof. dr. Nedžada Korajlića pitamo da li navedeni odgovori pravosuđa Srbije potvrđuju da Milorad Dodik uživa zaštitu političkog vrha Srbije.

– Ako su tačne informacije da je Tužilaštvo BiH uputilo međunarodnu zamolnicu, a odgovor iz Srbije nije dostavljen ni nakon urgencija, riječ je o ozbiljnom problemu međunarodne pravne pomoći. Slični izazovi viđeni su u predmetu Sanader između Hrvatske i Austrije, te u slučajevima EUROPOL-a, gdje je pravovremena razmjena informacija bila ključna. Međunarodna saradnja ne smije zavisiti od politike niti identiteta osumnjičenih. Njena svrha je efikasno prikupljanje dokaza. Primjeri saradnje Italije i Švicarske u borbi protiv mafije pokazuju da i složeni slučajevi mogu biti uspješno procesuirani uz institucionalnu volju, govori prof. Korajlić, rukovodilac studija sigurnosti na CEPS-u u Kiseljaku.

Kritike iz Bruxellesa

Ipak, napominje da se iz nedostavljenog odgovora ne može bez dokaza zaključiti da postoji politička zaštita.

– Takve tvrdnje moraju biti potkrijepljene činjenicama, kao što je bio slučaj u praksi MKSJ-a. Činjenica da predmet traje gotovo dvije decenije bez epiloga narušava povjerenje javnosti. U slučajevima organizovanog kriminala i korupcije vrijeme utiče na dostupnost dokaza i svjedoka. Dugotrajni procesi, poput nekih predmeta pred Evropskim sudom za ljudska prava, pokazuju negativne posljedice kašnjenja, upozorava profesor.

Da li bi se bilo kakav napredak u ovom predmetu mogao očekivati tek sa promjenom vlasti u susjednoj zemlji?

– Na to pitanje ne može se dati kategoričan odgovor. Efikasnost pravosuđa treba zavisiti od njegove nezavisnosti. Ako bi se dokazala politička opstrukcija, to bi značilo ozbiljno kršenje vladavine prava, što je ranije kritikovala i Evropska komisija. Ovaj predmet potvrđuje da međunarodna pravna pomoć mora biti pravovremena i oslobođena političkog uticaja kako bi se očuvalo povjerenje javnosti i jednakost pred zakonom, zaključuje prof. Korajlić.