UDRUŽENI POLITIČKI POTHVAT: Ukinuti ljiljane, očuvati Republiku Srpsku, ali ne i Hrvate u njoj…
Ustavni sud Republike Srpske odlučio da zabranom i kriminalizacijom simbola Armije RBiH nije povrijeđen vitalni nacionalni interes Bošnjaka.
Ova odluka Vijeća za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda RS donesena je 19. augusta 2026. godine, čime je odbijen veto Kluba delegata bošnjačkog naroda.
Narodna skupština RS je prethodno izglasala izmjene kojima se uvode zatvorske kazne za javno isticanje, promoviranje i veličanje simbola Armije RBiH (kao i simbola NDH i ustaštva).
Za javno isticanje ovih simbola propisana je kazna zatvora do tri godine. Ako to dovede do nemira, nasilja ili uznemiravanja javnosti, kazna iznosi od dvije do pet godina zatvora.
Zašto Narodna skupština RS iz priče o ratnim simbolima izostavlja HVO i kako politički dogovori Banje Luke i Mostara kroje selektivno sjećanje na žrtve, pitanje je kojim se bavi kratka analiza „Slobodne Bosne“.
Pitanje odnosa prema ratnoj prošlosti u Bosni i Hercegovini ponovno je u fokusu javnosti, ovaj put kroz odluke u Narodnoj skupštini Republike Srpske o ratnim simbolima.
No, pažnju javnosti privukla je činjenica da se iz ove priče potpuno izostavljaju simboli Hrvatskog vijeća obrane. Ako su ratni zločini i stradanja kriterij za političko obračunavanje s vojnim oznakama iz prošlosti, nameće se pitanje zašto isti aršin ne vrijedi za sve formacije.
Ovo pitanje postaje još zanimljivije kada se posmatra kroz prizmu dugogodišnjeg političkog odnosa lidera SNSD-a Milorada Dodika i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića. Njihova saradnja već godinama funkcionira na vrlo pragmatičnim osnovama. Iako često imaju različite krajnje ciljeve, u ključnim pitanjima koja se tiču ustroja Bosne i Hercegovine, izbornog sistema i odnosa prema državnim institucijama, ova dva lidera redovno pronalaze zajednički interes.
Valja podsjetiti na događaj iz februara 2022. godine, kada je Dragan Čović prisustvovao posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske. On je tada s govornice poslanicima uputio jasnu poruku: „Čuvajte Republiku Srpsku“. Čović je kasnije objašnjavao da je pod tim podrazumijevao očuvanje ustavnog poretka BiH i ustavne pozicije samog entiteta. Ipak, ta rečenica je ostavila dubok politički odjek i otvorila prostor za logično pitanje: ako je zaštita Republike Srpske otvoreni politički princip šefa HDZ-a, gdje se u toj politici nalazi zaštita Hrvata koji su iz tog istog entiteta gotovo potpuno nestali?
Ova tema postaje posebno bolna kada se govori o stradanjima hrvatskog naroda na teritoriji današnje bh. entiteta Republika Srpska. Jedan od najdrastičnijih primjera je selo Briševo kod Prijedora. Tamo je 1992. godine počinjen jedan od najtežih ratnih zločina nad hrvatskim civilima. Uprkos tome što godinama nastupa kao „legitimni predstavnik“ hrvatskog naroda u BiH, Čović nikada nije posjetio Briševo kao mjesto stradanja.
Zbog svega navedenog, selektivan pristup ratnim simbolima u NSRS-u ne može se posmatrati samo kao rasprava o prošlosti. Kada se jedni simboli proglašavaju neprihvatljivima, a drugi prešućuju, na scenu stupa politička selekcija žrtava, zločina i odgovornosti. Vojne formacije poput HVO-a, VRS-a ili Armije RBiH ne mogu se predstavljati isključivo kroz jednu dimenziju, niti se smiju zanemariti zločini koje su počinili njihovi pripadnici. Pravila i kriteriji morali bi biti jednaki za sve.
Dokumentirani zločini u Posavini
Zločini pripadnika HVO-a nad srpskim stanovništvom nisu izmišljena politička konstrukcija, već historijska stvarnost.
Tokom 1992. godine na području Bosanskog Broda, Dervente i drugih dijelova Posavine dokumentirani su brojni slučajevi ubistava, zatočenja, mučenja i progona srpskih civila.
U ovim vojnim operacijama aktivno su učestvovale jedinice HVO-a. Upravo zbog ovih činjenica ostaje nejasno zašto NSRS, ako kao glavni razlog za zabranu simbola navodi stradanje Srba, iz tog zakonskog rješenja svjesno izuzima simbole HVO-a.
Odgovor na pitanje zašto NSRS danas zaobilazi simbole HVO-a vjerovatno ne leži u povjesnim činjenicama. Njega treba tražiti u trenutnoj političkoj trgovini između Banje Luke i Mostara, u kojoj poruka „Čuvajte Republiku Srpsku“ dobija svoju stvarnu i potpuno novu težinu.
