BIJES U ZENICI RASTE IZ SATA U SAT: ‘Nermin Nikšić se poigrava sa sudbinom Nove Željezare Zenica!’

Nova Željezare Zenica uputila je danas saopštenje za javnost u kojem su kritikovali prijedloge koji dolaze od strane Vlade FBiH

U nastavku prenosimo saopćenje za javnost Nove Željezare Zenica u cjelosti:

ZAŠTO ZA VLADU FBIH STEČAJ NIJE OPCIJA? ŠTA SE DEŠAVA KOD LOŠE KONSOLIDACIJE

• Produžavanje agonije• Lažna obećanja• Rast dugova• Pad vrijednosti firme• Radnici čekaju staž i prava• Stečaj na kraju – ali sa manjom imovinom

PRIJEDLOG VLADE FBIH – KONSOLIDACIJA – ŠTA TO ZNAČI U PRAKSI?

Opet se igraju sa sudbinama radnika i prolongiraju probleme. Da ne znaju rješavati probleme – primjera je mnogo.

Dosadašnji modeli finansijske konsolidacije u Bosni i Hercegovini, Federaciji BiH pokazali su ozbiljne nedostatke i u praksi su često služili samo za odlaganje problema bez stvarnog restrukturiranja.

Prema dosadašnjim rezultatima i iskustvima u preuzimanju preduzeća, s pravom zaključujemo da Vlada FBiH kroz ovaj program ne želi da ima Sud iznad sebe koji će kontrolisati proces, te istovremeno žele da spriječe ukidanje spornih ugovora. Kroz ovaj način sva potraživanja povjerilaca stavljaju se u drugi plan, obaveze prema povjeriocima se „zalede“ – uključujući radnike.

Primjer Aluminijskog kombinata Mostar najbolje pokazuje posljedice pogrešne finansijske konsolidacije i višegodišnjeg odgađanja stvarnih rješenja. Nakon godina prolongiranja problema, kompanija je završila sa oko 400 miliona KM dugovanja prema povjeriocima, uz ogromne obaveze za električnu energiju, neuplaćene doprinose, nepovezan radni staž i neriješena prava velikog broja radnika. Na kraju su proizvodnja i tržište izgubljeni, a najveću cijenu platili su upravo radnici i povjerioci.

Slični scenariji viđeni su i u drugim firmama koje su prolazile kroz finansijsku konsolidaciju bez jasnog plana oporavka, gdje:

• doprinosi nisu redovno uplaćivani,• obaveze prema radnicima su ostajale otvorene,• radni staž zaposlenima nije bio uvezan,a konsolidacija je služila samo za kupovinu vremena do konačnog kolapsa preduzeća.

Zbog toga smatramo da finansijska konsolidacija bez konkretnih mjera restrukturiranja, bez investicionog plana i bez jasnih rokova predstavlja ozbiljan rizik da se:

• dodatno umanji vrijednost društva,• iscrpi postojeća imovina,• ugroze povjerioci,• nastavi gomilanje problema,

i na kraju ipak završi stečajem, ali sa znatno manjom mogućnošću naplate i oporavka.

Nažalost, iz dosadašnjeg pristupa i predloženog plana jasno se može zaključiti da cilj nije stvarni oporavak kompanije, nego političko prolongiranje problema i stvaranje privida da se nešto radi.

Vlada FBiH se pojavljuje kao formalni „spasilac“ kompanije, dok se odgovornost za višegodišnji nerad institucija i izostanak konkretnih rješenja pokušava prebaciti na preduzeće, upravu, menadžment i nove vlasnike Nove Željezare.

Međutim, stvarni problemi industrije nisu nastali jučer niti ih je proizvela Nova Željezara. Oni su rezultat dugogodišnjeg nerazumijevanja industrije, pasivnog odnosa institucija i izostanka jasne industrijske politike.

Pasivan odnos Vlade FBiH prema industriji i nerazumijevanje potreba realnog sektora jedan su od razloga zbog kojih je i prethodni vlasnik odlučio da napusti Bosnu i Hercegovinu. Takve kompanije ne odlaze bez razloga.

One odlaze kada:

• nemaju institucionalnu podršku,• nemaju stabilan i predvidiv sistem,• nemaju jasnu energetsku i industrijsku strategiju,i kada godinama izostaju konkretna rješenja za probleme privrede.

Umjesto da se izvuku pouke iz odlaska velikih industrijskih sistema, danas se ponavljaju iste greške – prolongiranje problema, politička improvizacija i izostanak stvarne strategije razvoja industrije.

Umjesto stvarnog restrukturiranja i ozbiljnog ekonomskog plana, radnicima se ponovo nude neizvjesnost, čekanje i produžavanje agonije – samo da bi se politički profitiralo pred izbore.

Nažalost, stiče se utisak da su i Sindikat pridobili obećanjima (čiji sadržaj i garancije znaju samo pojedinci), dok radnici i javnost nemaju uvid u konkretan plan, rokove niti stvarne obaveze koje su preuzete. Ako postoje ozbiljna rješenja i iskrene namjere, onda ne bi smjelo biti nikakvih skrivenih dogovora, usmenih obećanja niti političkih kalkulacija iza zatvorenih vrata.

Većinski vlasnici, Uprava i radnici žele i imaju pravo da znaju:

• šta je stvarni plan,• ko preuzima odgovornost,• koje su garancije za plate i radna mjesta,• kako će se ispoštovati radnička prava,• šta će biti krajnji ishod procesa koji se predlaže,• ko garantuje isplatu svim povjeriocima,• kada će biti pokrenuta proizvodnja,• gdje i pod kojim uslovima se planiraju nabavljati sirovine (primarno koks i ruda),• zašto domaća proizvodnja nije bila zaštićena ranije,• da li će se domaća proizvodnja zaštititi konkretnim mjerama,• zašto se krije stvarni plan od radnika i javnosti,• zašto ne postoji potpuna transparentnost procesa,• zašto se odluke donose iza zatvorenih vrata,• koje je tržište za proizvode i usluge,• te stvarnu sposobnost firme da nakon restrukturiranja samostalno opstane.

Jer ako postoji ozbiljan i održiv plan, onda nema razloga da se krije od onih koji od njega direktno zavise – radnika, povjerilaca i građana.

Voljeli bismo da su namjere iskrene i da se zaista traži rješenje u interesu radnika, ekonomije i države. Voljeli bismo da postoji stvarna namjera da se sačuva proizvodnja, zaštite radna mjesta i omogući oporavak kompanije. Ali dosadašnja iskustva, postupci i rezultati daju nam pravo da sumnjamo.

Ako nismo u pravu – želimo vidjeti konkretna djela, jasan planom restrukturiranja, rokove, investicije i garancije za radnike i povjerioce. Najgore je kada nekome potcjenjujete inteligenciju, poštenje i iskrene namjere.

Radnici i javnost vrlo dobro razlikuju stvarnu borbu za opstanak firme od političkog marketinga i kupovine vremena.

Zato danas više nisu dovoljne izjave i obećanja. Potrebni su odgovornost, transparentnost i stvarna rješenja.

ŠTA OMOGUĆAVA STEČAJ KROZ REORGANIZACIJU

– Nastavak poslovanja Društva- Prioritet su radnici i poštivanje radničkih prava- Isplata plata i doprinosa ima prednost u odnosu na druga plaćanja- Čišćenje loših ugovora- Transparentnost- Ulazak investitora- Novi početak

NOVA ŽELJEZARA ZENICA- JEDINI REALAN NAČIN ZA STVARNO OZDRAVLJENJE FIRME

Stečaj kroz reorganizaciju nije gašenje firme, već zakonski alat za njen oporavak. Konsolidacija bez plana je samo odlaganje problema.

Smatramo da za Novu Željezaru Zenica stečaj kroz reorganizaciju predstavlja jedino ozbiljno i zakonski održivo rješenje, jer omogućava nastavak rada društva, uz istovremeno namirenje povjerilaca kroz realan i kontrolisan plan oporavka.

Posebno ističemo da Nova Željezara Zenica nema dugovanja prema:

• državi,• radnicima,• bankama i finansijskim institucijama,

dok se obaveze dominantno odnose na dobavljače, što jasno pokazuje da društvo nije u potpunom finansijskom kolapsu, niti predstavlja tipičan slučaj insolventnosti bez mogućnosti oporavka.

Pored toga, stečaj kroz reorganizaciju pruža i punu zakonsku zaštitu radnicima, jer se kroz stečajni postupak prioritetno osigurava naplata potraživanja prvog isplatnog reda, odnosno:

• neisplaćenih plata,• otpremnina,• neuplaćenih doprinosa,• naknada radnicima,

i svih drugih prava koja proizlaze iz radnog odnosa.

To je jasno definisano stečajnim zakonodavstvom i predstavlja mehanizam zaštite zaposlenih, kako radnici ne bi ostali posljednji u redu za naplatu svojih potraživanja.

Radnicima se garantuje isplata svih zakonskih sadašnjih i budućih potraživanja, što je Uprava od samog početka jasno garantovala i zbog čega je i zatraženo od Suda da se kroz predstečajni, odnosno reorganizacioni postupak to odobri, kako bi radnici bili odmah i prioritetno namireni. Ako Sindikat raspolaže drugačijim informacijama, onda one nisu tačne.

Želimo potpuno jasno poručiti svakom radniku: nijednom radniku neće ostati dug ni 1 KM.

Kroz stečaj i reorganizaciju radnici imaju zakonski prioritet naplate i upravo su prvi u redu za isplatu:

• plata,• doprinosa,• otpremnina,• toplog obroka,• regresa,

i svih drugih prava iz radnog odnosa.

To nije prazno obećanje, nego zakonska obaveza i model koji daje mnogo veću sigurnost radnicima nego višegodišnje prolongiranje problema bez jasnih garancija i odgovornosti kroz plan konsolidacije koji planiraju Vlada Federacije BiH i Energoinvest.

Takav model, bez jasnih rokova, konkretnih izvora finansiranja i stvarnog restrukturiranja, radnicima ne daje sigurnost, nego samo produžava neizvjesnost i ostavlja otvorenu mogućnost da se problemi dodatno gomilaju, dok vrijeme i vrijednost kompanije nepovratno prolaze.

Također, stečaj kroz reorganizaciju omogućava i raskidanje ili preispitivanje svih spornih i štetnih ugovora koji su u prethodnom periodu bili na štetu firme i direktno doprinosili njenom finansijskom urušavanju.

Kroz stečajni postupak postoji zakonska mogućnost:

• raskida nepovoljnih ugovora,• osporavanja štetnih pravnih poslova,• poništavanja ugovora koji su zaključeni na štetu društva,• te zaštite imovine firme od daljeg izvlačenja vrijednosti.

To predstavlja jednu od ključnih prednosti reorganizacije, jer omogućava da se kompanija oslobodi tereta loših i štetnih poslovnih odnosa koji su godinama doprinosili stvaranju gubitaka i finansijske nestabilnosti.

Upravo zbog toga stečajna reorganizacija ima niz ključnih prednosti:

• omogućava nastavak poslovanja Društva,• sprečava naglo obezvređivanje imovine,• omogućava kontrolisano i pravično namirenje dobavljača,• štiti prava radnika kroz prioritetnu naplatu,• uvodi sudski nadzor i transparentnost procesa,• sprečava dalje gomilanje obaveza,• omogućava raskid štetnih ugovora,• daje mogućnost ulaska strateškog partnera ili investitora kroz jasno definisan plan reorganizacije, te stvara uslove za novi početak.

Mi znamo i imamo jasne planove kako dalje. Radićemo samo ono što je zdravo, održivo i profitabilno.

Radnicima koji ostaju poručujemo punu sigurnost, stabilnost i širenje novih djelatnosti i boljih uslova rada. A onima koji će, nažalost, eventualno biti tehnološki višak, garantujemo punu sigurnost i isplatu svega što zakon propisuje:

• plata,• otpremnina,• doprinosa,i svih drugih prava koja im pripadaju, definisanih kolektivnim ugovorom.

Stečaj kroz reorganizaciju nije gašenje kompanije, nego zakonski mehanizam za njen oporavak. To je model koji u uređenim ekonomijama služi za ozdravljenje privrednih sistema i pravičnu zaštitu svih povjerilaca.

Nova Željezara Zenica treba stvarnu priliku za oporavak i nastavak rada, a ne još jedan eksperiment na račun radnika i privrede.