Govor američke diplomatkinje Temi Brus (Bruce) u Vijeću sigurnosti UN-a nakon ostavke Kristijana Šmita (Christian Schmidt) vjerovatno je najvažnija poruka koju je Bosna i Hercegovina dobila iz Vašingtona u posljednjih nekoliko godina. I možda najbrutalnije otrežnjenje za domaću političku scenu.
Politički manifest
Jer iza diplomatskih fraza krila se vrlo jednostavna poruka: Amerika više ne želi upravljati Bosnom i Hercegovinom. Kada predstavnica SAD-a kaže da “OHR nije ni trebao biti trajna ustanova”, da međunarodna misija ulazi u “novu fazu”, da će novi visoki predstavnik imati “ograničene nadležnosti” i na kraju poruči građanima BiH da “uživaju u samoupravljanju i suverenitetu”, onda to nije obični oproštajni govor Šmitu. To je politički manifest nove američke politike prema BiH.
A ta politika se savršeno uklapa u povratak Donald Trump i njegov pogled na svijet. Trumpova Amerika, sa sloganom “America First” ne vjeruje u beskonačne međunarodne protektorate, skupe eksperimente “izgradnje demokratije” i upravljanje drugim državama preko ambasadora, visokih predstavnika i kolonijalnih administracija. Njegova politika je jednostavna: ili riješite probleme sami ili živite s posljedicama.
Upravo zato Šmit odlazi sada, a ne prije dvije godine. Njegov mandat bio je proizvod prethodne američke administracije i politike bivšeg ambasadora Majkla Marfija (Michael Murphy). Šmit je godinama funkcionisao kao produžena politička ruka američke ambasade u Sarajevu. Kada je Vašington promijenio kurs, praktično je preko noći nestao i politički pogon iza OHR-a.
To se vidjelo još nakon Trampovog povratka. Šmit je postao gotovo nevidljiv. Nestale su prijetnje, intervencije, politički obračuni i agresivni nastupi kakve je imao ranije. OHR je bukvalno prešao u stanje političkog hiberniranja.
Zatvaranje faze
Sada je samo formalno potvrđeno ono što je već mjesecima bilo jasno — Amerika zatvara jednu fazu svog prisustva u BiH.
Najzanimljiviji dio govora nije čak ni zahvaljivanje Šmitu, nego način na koji je američka diplomatkinja opisala stanje u BiH. Rekla je da je “prijetnja secesijom povučena”, da je “autoritet Ustavnog suda priznat” i da je Milorad Dodik “napustio poziciju”.
Drugim riječima, Vašington pokušava predstaviti situaciju dovoljno stabilnom da više nema potrebe za istim nivoom međunarodnog nadzora.
To ne znači da su Amerikanci odjednom zavoljeli Dodika. Ali izvjesno znači da neće više ići u njegovo eliminiranje i da nisu spremni trošiti energiju na beskonačno upravljanje Bosnom i Hercegovinom te kažnjavanje “neposlušnih” momaka.
I tu dolazi najveći problem za političko Sarajevo. Godinama je veliki dio bošnjačke politike funkcionisao uz uvjerenje da iza sebe ima snažan međunarodni aparat koji će u ključnim momentima intervenirati protiv Dodika i SNSD-a te. Šmitove odluke, Murfijev pritisak i američka ambasada doživljavani su kao svojevrsna politička sigurnosna mreža.
Ta mreža sada očigledno nestaje. Zato ovaj govor nije samo oproštaj od Šmidta. Ovo je definitivni oproštaj Amerike od ideje da Bosnu i Hercegovinu treba politički voditi izvana. A to je možda najveća promjena za BiH od kraja rata.
