ŽESTOK UDAR NA ČELNIKA HDZ-a: Moćna braća iz Ljubuškog ne biraju sredstva, Čovića tek čeka najgori scenarij…
Politička scena u Hercegovini proživljava najturbulentnije dane u posljednjih nekoliko desetljeća. Dugogodišnja neprikosnovena pozicija predsjednika HDZ-a BiH, Dragana Čovića, našla se pod nezapamćenim, koordiniranim udarom političke oporbe, medija i hercegovačke elite. Nakon serije teških optužbi o obiteljskom nepotizmu, milijunskim poslovima s energetikom i predratnoj prošlosti, „prvi u Hrvata“, kako Čović voli da mu se tepa, suočava se i s ozbiljnim gubitkom podrške unutar struktura koje su mu godinama osiguravale legitimitet.
Prema saznanjima Slobodne Bosne moćna i utjecajna braća Lučić iz Ljubuškog, povjesničar Ivo, i umirovljeni general HVO-a Zdenko Lučić, kandidat za člana Predsjedništva BiH, pokrenuli su frontalni napad s ciljem rušenja Dragana Čovića. Politički predvodnik ovog vala je Zdenko Lučić, bivši obavještajac i aktualni kandidat oporbene koalicije „Petorka“ za člana Predsjedništva BiH, čije su obavještajne veze već nanijele težak udarac Čoviću.
Ono što ovaj sukob čini presudnim je činjenica da su Lučići u proces aktivirali i svoje duboke veze s Katoličkom crkvom u zapadnoj Hercegovini. Prema izvorima „Slobodne Bosne“ s terena, utjecajni kler u ovom dijelu države sve češće okreće leđa Čoviću. Brojne afere, optužbe za privatizaciju i izdaju nacionalnih interesa te bliske političke veze s Miloradom Dodikom, doveli su do novog problema za Čovićev HDZ-u uoči početka izborne kampanje. Gubitak neupitne podrške s oltara, koja je desetljećima bila temelj HDZ-ove mobilizacije birača, stvorio je paniku unutar izbornog stožera stranke.
Dokumenti iz 1989.: Tjentište, partizani i KOS
Paralelno s crkvenim zaokretom, hercegovački portal Otpor.media (čiji je vanjski suradnik upravo Zdenko Lučić) objavio je arhivsku fotografiju iz 1989. godine s Memorijalnog kompleksa Tjentište.
Prema objavljenim dokumentima, Čović je te godine, kao dio delegacije Komunističke partije Jugoslavije i službenih osoba KOS-JNA, polagao vijence na spomen-obilježju Bitke na Sutjesci. Oporba naglašava povijesni apsurd: dok je Čović na Tjentištu odavao počast partizanskim divizijama, pokojni Franjo Tuđman u Zagrebu je već osnivao HDZ.
Portal je žestoko napao i uže vodstvo stranke, uključujući Borjanu Krišto, tvrdeći da su najbliži suradnici predsjednika HDZ-a BiH u bivšem sustavu nosili Titovu štafetu, dok su šefovi pojedinih braniteljskih udruga HVO-a 1991. godine po Ljubuškom vozili automobile sa zastavama Jugoslavije.
Sumnjiva diploma i misterij magisterija
Zdenko Lučić je javno doveo u pitanje i Čovićev nacionalni identitet, tvrdeći da je „postao Hrvat“ tek nakon rata pod sumnjivim okolnostima u konzularnim uredima, pozvavši ga da pokaže hrvatsku domovnicu. Čović je na ove napade uzvratio optužujući Lučića da je „švercer, ratni profiter i kriminalac“, poručivši da iza svega stoje krugovi koji rade „po nalogu iz Sarajeva“.
Znakovito je da nadležne institucije na Sveučilištu u Mostaru još uvijek šute na službene zahtjeve novinara za pristup informacijama o Čovićevu akademskom statusu. Ono što je započelo kao standardno predizborno prepucavanje preraslo je u tektonski poremećaj. Kombinacija kompromitirajućih dokumenata iz prošlosti, optužbi za energetski nepotizam i, u konačnici, gubitak blagoslova Katoličke crkve, dovele su Dragana Čovića u najtežu političku poziciju od dolaska na vlast.
Najava da Katolička crkva u zapadnoj Hercegovini ubrzano okreće leđa Draganu Čoviću i da kler u predizborno vrijeme planira obustaviti dugogodišnju prešutnu promociju HDZ-a BiH na misama, izazvala je burne reakcije u redovima vladajuće stranke. Za analitičare i poznavatelje prilika u Bosni i Hercegovini, ovaj scenarij ne predstavlja tek običan gubitak političkog saveznika, već najveću moguću egzistencijalnu prijetnju za politički opstanak Dragana Čovića.
U političkom sustavu BiH, a posebno unutar hrvatskog biračkog tijela, utjecaj Crkve ima specifičnu težinu, a njezin izostanak iz predizborne kampanje donosi Čoviću velike probleme
Gubitak najmoćnijeg komunikacijskog kanala
Nedjeljne mise u tjednima pred izbore tradicionalno su najmasovnija okupljanja Hrvata u BiH. Kroz propovijedi ili župne obavijesti, Crkva desetljećima šalje suptilne poruke koje najbrže i najuže dopiru do najstarijih i najdiscipliniranijih birača. Upravo ta populacija čini glasačku bazu HDZ-ova sustava. Kada svećenici zatvore ovaj kanal komunikacije, HDZ gubi teren koji nikakve društvene mreže, skupi plakati niti stranački skupovi ne mogu zamijeniti.
HDZ BiH se godinama profilira kao „stožerna stranka“ i jedini legitimni zaštitnik hrvatskih i kršćanskih vrijednosti. Taj narativ funkcionira samo dok ima prešutnu podršku vjerskih autoriteta. Ako kler povuče podršku, Čoviću se automatski oduzima taj identitetski i nacionalni imunitet. To šalje jasan signal vjernicima da je legitimno, pa čak i poželjno, glasati za druge hrvatske oporbene opcije.
U zapadnoj Hercegovini utjecaj franjevaca i dijecezanskog klera povijesno je ukorijenjen dublje od bilo koje političke partije. Crkva u ovom dijelu države tradicionalno je znala ući u oštar sukob s političkim liderima.
Uskraćivanje potpore Katoličke crkve spušta Dragana Čovića s pozicije nedodirljivog „nacionalnog vođe“ na razinu običnog, ranjivog političara opterećenog aferama i sumnjivom prošlošću. Bez legitimiteta koji mu je Crkva pružala, Čovićev politički sustav u Hercegovini gubi svoj najvažniji stup. Kad uz sve navedeno dodamo i Lučićev napad na komunističku prošlost Dragana Čovića, jasno je kako je kler u zapadnoj Hercegovini ima dodatni razlog za uskraćivanje podrške „prvom u Hrvata“.
