Dok radnici traže odgovore i strahuju za svoja radna mjesta, u pozadini se odvija drugi, mnogo tiši proces. Prema informacijama Raporta, glavni akter i stvarni kreator razvoja događaja u Novoj Željezari Zenica, Gordan Pavlović, koji se u javnosti dovodi u vezu s Miloradom Dodikom i SNSD-ovim krugovima, situaciju prati iz ‘hladovine’, dok se kriza na terenu produbljuje.

Izvlačenje miliona iz željezare

Izvori Raporta tvrde da Pavlović, umjesto povlačenja iz projekta koji je od početnih najava od prije samo nekoliko mjeseci o ‘procvatu’ željezare doveo do priče o gašenju, aktivno razrađuje plan kako da iz cijele situacije izvuče maksimalnu finansijsku korist.

Jer, ključna činjenica je da su i Pavlović i Ahmed Hamzić, kao suvlasnici firme H&P iz Zvornika, koja je kupila ArcelorMittal, od početka znali u kakav se rizik upuštaju i da su preuzeli kompaniju za koju su morali znati u kakvom je stanju.

Sada obojica odgovornost za radnike i upravljanje krizom pokušavaju prebaciti na državu, dok bi eventualna korist iz cijelog procesa ostala privatna i njihova.   

U tom pravcu Pavlović i Hamzić, saznaje Raport, ne miruju u zaštiti svojih interesa.

Prvo, izvori Raporta tvrde da se u večernjim i ranim jutarnjim satima kamionima izvlače bale proizvoda iz kruga Nove željezare Zenica i da je do sada izvučeno nekoliko tona robe.

Zato Vlada FBiH i Energoinvest i traže od vlasnika da hitno prodaju Novu željezaru Zenica, dok s druge strane Pavlović i Hamzić ubrzavaju stečaj.

Raport je u posjedu dokumenta koji potpisuje Hamzić i kojim obavještava Sindikat da je Općinskom sudu u Zenici podnijet podnesak kojim predlaže pomjeranje termina ročišta radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka prije 25. juna ove godine.

Hamzić tražio pomjeranje termina ročišta radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka

Istovremeno, Hamzić i Pavlović obmanjuju radnike o svojim namjerama da agoniju okončaju u korist radnika.

Kao jedan od koraka koji je poduzet, prema tvrdnjama naših izvora, navodno je potpisana cesija između kompanije Pavgord i firme Ferrum d.o.o. Zvornik.

Prema podacima iz zvaničnih registara privrednih subjekata, Ferrum je firma registrovana za medijsko oglašavanje i ima godišnji promet od oko 29.000 KM, što je u izrazitoj nesrazmjeri sa ulogom koju sada ima u kompleksnim finansijskim aranžmanima vezanim za industriju čelika i upravljanje potraživanjima u višemilionskom iznosu.

Na čelu Ferruma nalazi se Gvozden Stevanović. Iako zvanično nema povezanosti Ferumma i Pavgorda, zanimljivo je da je i na čelu Pavlovićeve Alumine u Zvorniku bila osoba istog prezimena, Zoran Stevanović, SNSD-ov bivši načelnik Zvornika i sadašnji ministar u Vladi RS.

Raport je pokušao kontaktirati firmu Ferrum, ali nema javno dostupnog nijednog kontakta ove firme.

Također, iz pouzdanih izvora Raport saznaje da su od trenutka preuzimanja Nove Željezare Zenica realizirani finansijski odnosi i transakcije između željezare i Pavgorda u ukupnom iznosu koji premašuje 150 miliona KM.

Priroda tih transakcija i da li se radi o međusobnim potraživanjima, kreditnim aranžmanima, isplatama ili drugim oblicima finansijskih operacija za sada nije jasno i precizno objašnjena, što dodatno produbljuje nedostatak transparentnosti u cjelokupnom procesu i ukazuje na moguće ciljano izvlačenje novca iz željezare, dok se istovremeno ubrzava njen stečaj.

Gordan Pavlović i Ahmed Hamzić, suvlasnici firme H&P Zvornik, uspjeli su u čitavom haosu koji su uzrokovali u zeničkoj željezari fokus prebaciti na Vladu FBiH, koja ima samo osam posto udjela u vlasništvu.Niko više ne potencira pitanje kako to da je Hamzić i firma H&P Zvornik samo prije nekoliko mjeseci najavljivala ‘preporod’ i ‘procvat’ željezare, a onda gotovo preko noći počela govoriti o njenom gašenju i problem prebacila na državu.

Treba podsjetiti da su u novembru prošle godine, odmah po preuzimanju željezare, Pavlović i Hamzić pokušali preko SNSD-ovog Staše Košarca, ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, uvesti carine od 30 posto na uvoz čelika u BiH, o čemu je Raport prvi pisao.I to su uradili svega mjesec dana nakon preuzimanja željezare od grupacije Pavgord.

Košarac je predložio povećanje carina za 30 posto, uz obrazloženje zaštite domaće proizvodnje. Predložena mjera bila je vremenski ograničena na period od 200 dana, odnosno oko pola godine.

Raportovi izvori i ranije su upozoravali da je ključno pitanje uvođenja ove mjere bilo da li se radilo o stvarnom pokušaju stabilizacije proizvodnje ili o kratkoročnoj tržišnoj zaštiti koja bi najviše koristila novom vlasniku.

Između Nove željezare Zenica i Pavgorda za nekoliko mjeseci obavljeno transakcije u iznosu većem od 150 miliona KM

Jer, sada već postoji osnovana sumnja da su novi vlasnici željezare htjeli takvu mjeru iskoristiti, ne da bi spasili željezaru, već da bi taj polugodišnji period iskoristili da ostvare dodatnu dobit zahvaljujući smanjenoj konkurenciji iz uvoza, a da bi nakon toga, bez stvarnih investicija i održivog modela proizvodnje, ishod nakon isteka mjere za Željezaru bio isti, put u stečaj.

Kao dodatnu potvrdu ovim tvrdnjama naši sagovornici navode činjenicu da prethodni vlasnik, ArcelorMittal, nije tražio ovakve mjere zaštite, iako je poslovao u sličnim tržišnim okolnostima.

Od priče o preporodu do brzog gašenja proizvodnje

Nakon najava o ulaganjima, modernizaciji i stabilizaciji proizvodnje, realnost se u kratkom vremenskom periodu dramatično promijenila, danas se govori o gašenju integralne proizvodnje čelika i zatvaranju pogona.

Iako su trenutno u fokusu informacije da bi gašenjem željezare više od 1.000 radnika ostalo direktno bez posla, a indirektno i oko 12.000 ljudi kroz lanac povezanih djelatnosti, dobavljača i servisnih firmi, posljedice ovog procesa ne završavaju se na lokalnom nivou.

Gašenje Željezare Zenica potencijalno predstavlja sistemski udar na kompletnu industrijsku i logističku strukturu Bosne i Hercegovine. Posebno je izložen sektor željezničkog transporta, koji je godinama bio jedan od ključnih logističkih oslonaca za dopremu sirovina i otpremu gotovih proizvoda.

 Proizvodi u krugu zeničke Željezare

Željeznice Federacije BiH i Željeznice Republike Srpske značajan dio svojih teretnih prihoda ostvarivale su upravo kroz transport za potrebe zeničke industrije. Prestankom proizvodnje dolazi do naglog pada obima prevoza, što direktno utiče na finansijsku stabilnost oba javna operatera i dodatno produbljuje njihove postojeće strukturne probleme.

Lančani efekti gašenja Željezare već se šire i na rudarski sektor, energetiku, transportne kompanije, ali i na niz manjih privrednih subjekata koji su bili direktno ili indirektno vezani za industrijski sistem u Zenici.

U tom kontekstu, sve izraženije postaje pitanje odgovornosti, kako poslovne, tako i institucionalne.

Vlada Federacije BiH, iako posjeduje oko osam posto vlasništva u kompaniji i to zbog toga jer su poslijeratne SDA-ove vlade postepeno prepuštale udio u vlasništvu stranim vlasnicima, od Kuvajćana do Indijaca koji su prošle godine prodali Pavgordovoj firmi željezaru, sada se našla u poziciji da spašava šta se spasiti može.

Čak i sadašnji vlasnici željezare odjednom prozivaju Vladu FBiH da ‘nije dovoljno sarađivala’ nakon što su oni kupili ArcelorMittal i preimenovali ga u Novu željezaru.

Sve je jasnije da je Gordan Pavlović kupio zeničku željezaru ne da bi jačao proizvodnju, nego da bi se dokopao kapitala, izvukao što više novca iz te kupnje i onda se povukao.

Prvo, nejasno je za koliko je novca kupljena željezara i čega je sve postao vlasnik Pavgord. Neke informacije govore da je Pavlović željezaru kupio za samo 20 miliona KM, te da je dugovanja prema toj firmi u iznosu od oko 200 miliona KM, koliko su iznosila u junu prošle godine, od bivših vlasnika otkupio za samo sedam miliona KM.

Kakva je uloga Hamzića u planskom Pavlovićevom privrednom kolapsu države

Niko ne pita kako se u čitavoj priči pojavio Ahmed Hamzić koji je sa Pavlovićem suvlasnik firme H&P Zvornik, čiji naziv aludira na to da je skraćenica od ‘Hamzić i Pavlović’, međutim Hamzić firmu istog naziva posjeduje i u Njemačkoj.

Raport je sva pitanja o sumnjivim transakcijama željezare s Pavgordom, o cesiji s Ferrumom iz Zvornika i o tome kako se za nekoliko mjeseci od priče o ‘preporodu’ željezare došlo do priče o stečaju uputio Hamziću, ali on danima ne odgovara na naše upite. 

Hamzić: Šuti na detaljan upit Raporta o svim navodima o sumnjivim dešavanjima u Novoj željezari Zenica / Foto: Zenit

I dok za 1. maj iz Nove željezare ponovo plasiraju priču o nečijoj drugoj odgovornosti, a ne o svojoj, i najavljuju uslovljavanja očigledno prema Vladi FBiH, jasno je da oni teže stečaju.

Poznato je da je u stečajnim postupcima velikih industrijskih sistema jedan od najosjetljivijih i najčešće osporavanih segmenata onaj koji se odnosi na način na koji se neposredno prije ili tokom finansijske krize restrukturiraju dugovi i imovina.

U takvim slučajevima posebnu pažnju privlače transakcije između povezanih firmi, cesije potraživanja i prenosi poslovnih ugovora, jer upravo tu nastaje prostor za dilemu da li je riječ o legitimnom restrukturiranju ili o preusmjeravanju vrijednosti iz jedne kompanije u širi poslovni sistem.

Upravo se sumnja da se u slučaju Nova Željezara Zenica, koji je već ušao u duboku finansijsku krizu, radi o takvim aranžmanima između povezanih subjekata.

Treba napomenuti da u konstrukcijama kakve se često pojavljuju u restrukturiranju velikih sistema, prvobitni povjerilac prenosi svoje pravo naplate na drugu firmu. Time se formalno mijenja vlasnik potraživanja, dok se ekonomska suština duga može zadržati unutar istog poslovnog kruga.

U konkretnom slučaju, povezanost između kompanija iz sistema Pavgord i firmi  Ferrum d.o.o. Zvornik budi sumnju o takvim transakcijama.

Hoće li u željezaru ući istražni organi

Raportovi izvori kažu da bi se zato aktuelnom situacijom u zeničkoj željezari trebali pozabaviti i istražni organi. Ističu da, iako je cesija zakonski dozvoljen instrument, pitanje je da li je ta cesija ekonomski opravdana i kakav ima efekat na ukupnu strukturu firme koju vlasnici žele odvesti u stečaj, dok Vlada FBiH najavljuje da do toga neće doći.

Ključno pitanje je da li su takvi prenosi izvršeni po tržišnim uslovima i u okviru standardne poslovne prakse, ili su dio šireg procesa finansijskog restrukturiranja unutar povezanih subjekata.

„U praksi, analiza u ovakvim slučajevima fokusira se na nekoliko elemenata, vremenski slijed transakcija u odnosu na početak finansijskih problema, povezanost firmi koje učestvuju u cesijama, te eventualni uticaj tih prenosa na smanjenje imovine jedne kompanije i istovremeno jačanje pozicije druge. 

Ako se utvrdi da su potraživanja i imovina preusmjeravani unutar povezanih društava bez jasne tržišne logike, takve okolnosti mogu postati predmet dodatnih provjera u okviru stečajnog postupka. U takvim okolnostima, svaki nagli zaokret u strukturi dugova i imovine dodatno pojačava sumnje i otvara prostor za različita tumačenja. Zbog toga bi istražni organi trebali što prije ući u željezaru“, ističe Raportov izvor upućen u odnose u grupaciji Pavgord.

Pretpostavlja se da je SNSD-ov tajkun Gordan Pavlović u kupovinu zeničke željezare ušao sa planskim scenarijem da preuzme kompaniju po relativno niskoj cijeni, i to u trenutku kada je ona već bila opterećena dugovima i tržišnim problemima.

Sada je sasvim izvjesno da njegov plan nikada nije bio usmjeren na dugoročni oporavak proizvodnje, već na imovinu željezare, ugovore i dugovanja.

„U takvim slučajevima, najvredniji dijelovi kompanije mogu se izdvojiti iz osnovnog sistema. To mogu biti atraktivna zemljišta i logistički kapaciteti. U ovakvoj situaciji ti resursi se prebacuju na druge firme koje su povezane s novim vlasnikom, dok osnovna kompanija, opterećena dugovima i bez ključnih prihoda, ostaje sve slabija. Na kraju, takva firma često završi u stečaju, formalno zbog finansijske neodrživosti, iako je dio njene vrijednosti već preusmjeren drugdje. Ovaj model u ekonomiji je poznat kao ‘asset stripping’, odnosno izvlačenje vrijednosti iz kompanije prije njenog konačnog gašenja ili restrukturiranja. Važno je naglasiti da se takve stvari ne dešavaju uvijek nezakonito, ponekad su na granici agresivnog, ali formalno dozvoljenog poslovanja, međutim zato bi nadležni to već sada trebali ispitati“, upozoravaju Raportovi izvori.

Kada je riječ o slučaju Nova Željezara Zenica, upravo brzina prelaska od najava oporavka do pokretanja stečaja otvorila je prostor za takve interpretacije u javnosti.

Licemjerne kritike SDA koja je i dovela do minornog udjela FBiH u vlasništvu željezare

Podsjećamo, proces privatizacije Željezare Zenica, kasnije BH Steel Zenica, potom Mittala, a onda ArcelorMittal Zenica, jedan je od najvažnijih i najkompleksnijih industrijskih transformacija u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini.

Nakon rata, Željezara Zenica bila je u izrazito teškom stanju, opterećena velikim dugovima, zastarjelom tehnologijom i smanjenom proizvodnjom. Krajem 1990-ih i početkom 2000-ih Vlada Federacije BiH pokreće proces restrukturiranja uz podršku međunarodnih finansijskih institucija, s ciljem navodne stabilizacije proizvodnje i pripreme za stratešku privatizaciju.

U periodu 2001–2002. godine završava se restrukturiranje i formira novo pravno lice BH Steel Zenica. U tom procesu država zadržava većinski udio, dok u vlasničku strukturu ulaze i strani partneri, među kojima i Kuwait Investment Company (KCIC), koji preuzima značajan manjinski udio kroz dokapitalizaciju i finansijsko učešće.

U ovom periodu ključnu ulogu u Vladi Federacije BiH imao je tadašnji SDA-ov premijer Edhem Bičakčić.  

Faksimil dijela odluka SDA-ovog bivšeg premijera Bičakčića o zeničkoj željezari

Faksimil dijela odluka Hadžipašića (SDA) o zeničkoj željezari

U 2004. godini Vlada Federacije BiH prodaje 51 posto udjela BH Steel Zenica kompaniji LNM (Lakshmi Mittal grupa), kasnije ArcelorMittal, za simboličan iznos od 1 američkog dolara.

Iako je kupoprodajna cijena bila nominalna, investitor se ugovorom obavezao na višegodišnja ulaganja u modernizaciju fabrike, pokretanje proizvodnje, očuvanje dijela radnih mjesta i ekološku sanaciju postrojenja.

U 2005. godini Kuwait Investment Company prodaje svoj udio od oko 41 posto istom investitoru za približno 98 miliona američkih dolara, čime Mittal grupa postaje dominantni vlasnik zeničke željezare.

Godinama je ArcelorMittal poslovao isključivo u svom interesu, zanemarujući prava radnika i ekološke standarde, a Vlada FBiH, koja se odrekla svog većinskog udjela u toj strateškoj kompaniji, godinama je zatvarala oči pred propustima vlasnika, zadovoljavajući se ‘mrvicama’.

U tom ambijentu je prošle godine i došlo do kupovine ArcelorMittala od Pavgorda, koji se namjerio brzo okoristiti od te kupovine bez istinskih namjera za unapređenjem proizvodnje i investicijama.

I Pavlovića ni Hamzića niko ništa i ne pita, jer takvo poslovanje je, valjda, ‘po zakonu’ i dozvoljeno tajkunima.

Ali, zato danas država se poziva da interveniše i stabilizuje sistem u kojem decenijama nije imala odlučujuću upravljačku moć.

Istovremeno, apsurdno je, licemjerno i bezobrazno da politički akteri iz SDA, čije su vlade podržavale ili učestvovale u procesu privatizacije zeničke Željezare, naravno uz nikad do kraja razjašnjenu ulogu Harisa Silajdžića, često budu među najglasnijima u kritikama posljedica upravo takvog modela pri