DRAGAN BURSAĆ: Ne zna se ko je veći Vučićev „Ćaci“ – Jelena Trivić ili Milorad Dodik, Crnadak i Vukanović vode svoj privatni sukob, ali pazite šta se događa u Srbiji nakon što je Zelenski odletio za Kijev…

Dragan Bursać, novinar i publicist iz Banje Luke, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o aktualnoj poitičkoj situaciji u Bosni i Hercegovini i regiji. Dotaknuli smo se odnosa u redovima opozicije u bh. entitetu Republika Srpska, reakciji režimskih medija u susjednoj Srbiji nakon odlaska predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog, te mogućeg vraćanja Milorada Dodika na američku „crnu listu“.

Grupa američkih senatora, republikanci i demokrate, ponovno su zatražili vraćanje sankcija Miloradu Dodiku.

Lider SNSD-a u više navrata u posljednje vrijeme bio je u centru skandala zbog svojih secesionističkih i huškačkih istupa, ali se naglo primirio nakon što je objavljen poziv američkih senatora. Je li to pokazatelj da Dodik ipak strahuje od povratka na „crnu listu“?

Ja se slažem s njima da Dodik treba na „crnu listu“, međutim mislim da nema ništa od toga.

Dodik strahuje u smislu da ukoliko se to pitanje otvori, dakle, ukoliko bi neka većina postojala u Americi koja bi to pokrenula, tada bi se moglo uvesti pitanje i realizovati to pitanje sankcija. Međutim, mislim da se u ovom trenutku on ne plaši, mislim da u ovom trenutku neće biti uvedene sankcije, koliko god bi one trebale biti uvedene. Naravno, mislim da treba biti realizacija, ali od toga neće biti ništa u skorije vrijeme.

Volio bih da griješim. A što se tiče tih republikanaca – oni su zapravo stari republikanci, starog kova.

Da, oni nisu dio Trumpovog MAGA pokreta.

-Za naše čitatelje, bitno je reći da, kada se kaže republikanac, apsolutno se ne misli na MAGA Trumpovca.

Dakle, prosto nekad te naslove vidim da mogu biti onako klasični clickbaitovi, ali radi se o ljudima koji još baštine Bushovu tradiciju i koji imaju, ako ćemo pravo, veći interni obračun s Trumpovim magovcima nego demokrate, koji, pitanje je da li postoje u obliku moći. Dakle, mislim upravo iz tog razloga da ta jezgra koja to traži nije dovoljno moćna, nažalost.

Barem do međuizbora…

– Barem do novembra mjeseca.

Svjedočimo i obračunima u redovima opozicije u RS-u. Posebno kada je u pitanju odos Nebojše Vukanovića i Branislava Borenovića, koji Vukanovića optužuje za raskol opozicije?

Mislim, ta opozicija više-manje pokušava da se grupiše na relaciji SDS i Stanivuković. Dakle, oni koji nisu s njima, a to su u ovom trenutku Vukanović i Crnadak, pokušavaju da vode svoj privatni rat. Koliko će u tome uspjeti? Skeptičan sam iz jednog razloga.

Dakle, njihov glasački bazen je jako mali.

A tu je sad posredna relacija, vjerovatno, nekog sukoba starih PDP-ovaca, mislim na Crnatka i Borenovića. Pa je tu Vukanović uskočio, pošto je Crnadak s njim u oficijelnoj koaliciji, da se suprotstavi Borenoviću, koji je navodno izdao te njihove vrijednosti.

Zapravo, Borenović je više-manje ostao igrač Stanivukovića. Ništa više, ništa manje. Samo su interpersonalni odnosi takvi da će u ovoj konstelaciji snaga iz te igre moći, kako se čini, biti izbačen dvojac Vukanović–Crnadak.

I da će oni koji će zaista oponirati Dodiku biti SDS i ovo što je ostalo od PDP-a. Dakle, ovaj pokret oko Stanivukovića.

Kako komentirate posljednje objave Nebojše Vukanovića i Igora Crnatka koji navode da je rejtnig njihovih stranaka u porastu u odnosu na vladajući SNSD, pozivajući se na istraživanje javnog mnijenja?

– Super, ako je tako. Zaista, mi imamo sad u ovoj predizbornoj kampanji sve i svašta. Znate, najviše se laže u lovu, ratu i predizbornoj kampanji.

Dakle, zaista, ne znam više ni sam šta je tačno, šta nije tačno. Izbori su uskoro, pa će to pokazati. Ali je činjenica, sad da objednim stvar, da je taj bazen glasača – a to stvarno ponavljam – prije svega Vukanovića, onda i Crnatka posredno, jako mali na teritoriji Republike Srpske.

Dakle, vi vidite da se i vlast i tzv. opozicija utrkuju koja će više podržati Vučića. KO će biti veći Ćaci. Dakle, vi ne znate da li je veći Ćaci Dodik ili Jelena Trivić. Dakle, i to kad im kažete, oni se hvale tim. Zatim, u tom trenutku, zašto oni to rade? Dakle, zato što oni znaju puls većinskog glasačkog tijela koje podržava apsolutno, slijepo Vučića i sve što on rade.

Dakle, ja prosto ne vidim taj bazen, odnosno ne vidim ga kao dovoljno dubokog gdje bi neke glasove na teritoriji RS-a, naravno, Vukanović mogao da izvuče sa svojom retorikom. Ja se privatno mogu slagati s njegovom retorikom, ali govorim o uslovima na terenu koji bi njega mogli dovesti u neku poziciju moći i odlučivanja – mislim da je jako daleko.

Aleksandar Vučić i režimski mediji hvalili su dolazak predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog u Srbiju, no isti dan kada je Zelenski otišao iz Srbije, Vučić se vratio proruskoj retorici…

Naravno, mislim, pa Vučić to radi, ta plus-minus diplomatija – on je to usavršio. Do savršenstva je doveo. On je samo čekao da avion sa Zelenskim uzleti put Kijeva da se obrati ruskoj ambasadi i da im se praktično izvini za taj susret. A s druge strane, naravno da su u pitanju novci, u pitanju je njihova vojna industrija, municija, u pitanju je projekat dronova koji se, ako se ne varam, radi zajedno sa Izraelom za ukrajinsko tržište, konkretnije za ukrajinsku vojsku, i sve ono što je dosad bilo od izvoza municije, precizne municije, streljiva, haubica – nastavlja se rad.

Dakle, nemojte zaboraviti da je Hill, bivši američki ambasador, rekao, bukvalno je formulisao to da je u ovom trenutku izvoz oružja Ukrajini od strane Srbije preči od bilo kakve politike i vezanosti za Rusiju. Znači, naravno, potreban je taj sveruski narativ u Srbiji preko Informera, preko tih glasila koji su dva dana bili mrtvi. Dakle, nisu postojali, pa su sačekali, dobili scenario u 48 sati da šute i sad ide nazad. Rusofilija, pumpa se punom parom. Koliko god to bilo šizofreno, dakle, to je tako, pa je on i dalje na poziciji apsolutne moći.

Dakle, to što se on jedan dan grli sa Zelenskim, a drugi dan šalje ljubavna pisma Putinu, očigledno mu ne smeta, dapače.

Je li desno krilo Vučićevog SNS-a sluđeno ovakvim potezima predsjednika Srbije?

-Tako je, oni su sluđeni, oni su sluđeni od 1948. godine i Staljina. Oni žive sluđenost i ništa im to ne smeta. Mislim, ja uporno vidim u medijima gdje ljudi likuju nad njihovom sluđenošću. Vidjeli ste na naslovnici Informera gdje je pisalo da je Ukrajina započela rat sa Rusijom, dakle.

Imate to ludilo do toga, naravno, da oni šute i da kažu: “Odličan potez našeg predsjednika Vučića što se sastao sa Zelenskim”. Dakle, oni su sluđeni zadnjih 100 godina, ali oni nemaju problema s tim što su sluđeni. Dakle, mi stalno polazimo od činjenice da se radi o logički zdravim, pravim, normalnim ljudima kojima će sluđenost pomoći da izađu na pravi put. Ne. Njima će sluđenost pomoći da nastave biti sluđeni. Dakle, neće se tu ništa promijeniti.

Dakle, ti ljudi koji su lizali pete Vučiću što priča putinofilske priče, sad mu ližu pete što priča proukrajinske priče, sutra će opet… Dakle, nemaju oni s tim problem. Mislim, kako bih rekao, nadati se da će to što su oni sluđeni nešto promijeniti – neće.

To što mi pričamo u uzusima normalnih ljudi ne znači apsolutno ništa za potpuno sulude mase koje tako žive već, kažem, bezmalo sto godina.