Šokantno!!! OBJAVLJEN “ZABRANJENI” SCHMIDTOV INTERVJU: “Evropa ne radi ništa. Ovdje se sukob nastavio drugim sredstvima. Bošnjake se naziva ‘Turcima’…!”

Visoki predstavnik u ostavci Christian Schmidt govorio je za njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung o razlozima svog odlaska iz BiH. Autor intervjua i novinar FAZ-a Michael Martens je uoči objavljivanja intervjua na društvenoj mreži X napisao da je Schmidt pokušao zaustaviti objavu ovog intervjua, ali da je na kraju popustio i pristao da intervju ide u javnost, svjestan da bi, u protivnom, slučaj izazvao samo još više pažnje. Schmidt se u intervjuu složio sa time da je provedba projekta Južna interkonekcija netransparentna, ali više je kritikovao EU zbog pasivnosti, nego SAD zbog nametanja svoje agende. Schmidt nije negirao konstataciju novinara da Dodik ima podršku u Trumpovoj administraciji.

FAZ: Gospodine Schmidt, SAD su vas u biti prisilile pištoljem da što prije date ostavku na mjesto visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Što ovaj energičan pristup govori o europsko-američkim odnosima?

Schmidt: Svi razgovori bili su mirni i bez upotrebe oružja. Dobrovoljno sam pristao, u postojećim okolnostima, spriječiti da različiti stavovi predstavljaju rizik za Ured visokog predstavnika. Stoga sam donio ovu odluku nakon intenzivnih, ali i uspješnih razgovora.

FAZ: Govorite o “intenzivnim razgovorima”. Koliko se morate gristi za jezik dok to kažete? Djelujete kao neko ko bi mogao reći toliko više, a možda bi i htio, ali ne smije – barem ne još.

Schmidt: Nisam od onih koji govore što misle ne mareći za osnovni diplomatski bonton. Nisam ovdje da objašnjavam osjetljivosti, već da iznosim činjenice. Nakon pet godina na dužnosti, drugog najdužeg mandata bilo kojeg visokog predstavnika u Bosni, donio sam tešku odluku da odstupim. Međutim, također znam da imamo neke probleme koje moramo riješiti. Svatko ko vjeruje da će se stvari riješiti odlaskom jedne osobe ili dolaskom druge, nije razumio probleme u Bosni i Hercegovini.

FAZ: Svoju poziciju ovdje u Sarajevu, s koje su vas Amerikanci sada više-manje izbacili, dugujete, ne samo Angeli Merkel. Na događaju CSU-a 2017. godine, ona je slavno izjavila da su vremena kada se čovjek mogao potpuno osloniti na SAD “donekle prošla”, zbog čega Europljani moraju preuzeti više odgovornosti. Slažete li se s tom izjavom?

Schmidt: Slažem se – ali s jednim pitanjem: Šta smo mi Evropljani zapravo učinili da razvijemo vlastitu strategiju? Gledajući situaciju ovdje u Bosni, vidim znatnu potrebu za prilagodbama. Gdje su Evropljani u svojim odnosima s ovom zemljom?

FAZ: Vidimo kako pokret MAGA podržava prijatelje Rusije i protivnike EU diljem Europe: u Njemačkoj AfD; u Mađarskoj Viktora Orbána; a ovdje separatističkog vođu bosanskih Srba Milorada Dodika, Putinovog najodanijeg sljedbenika u regiji. Kako EU može i treba odgovoriti na to?

Schmidt: Prije svega, EU ne bi trebala reagirati, već djelovati. Uzmimo za primjer pitanje opskrbe Bosne energijom. Bosna se opskrbljuje isključivo plinom iz Rusije, koji stiže preko Srbije. Kako bi se to suprotstavilo, ideja o izgradnji plinovoda od Hrvatske do Bosne postoji već godinama, a u početku ju je snažno promovirala EU. Amerikanci to guraju naprijed, što nije njihova krivnja. Sada EU kaže da to više ne može podržavati jer ne uključuje obnovljive izvore energije. Dakle, Bosna ostaje ovisna o ruskom plinu. Ne može biti dovoljno samo kritizirati druge s odmakom. Što je s našom evropskom strategijom?

FAZ: Kritike američkih planova za naftovod nisu se toliko usredotočile na samu ideju, koliko na način njezine planirane provedbe. Uključivanje tvrtke u vlasništvu brata bivšeg savjetnika Donalda Trumpa za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna, tvrtke nepoznate čak i stručnjacima iz industrije do nedavno, u zakonodavstvo kojim se odobrava izgradnja naftovoda, protivi se svim standardima dobrog upravljanja.

Schmidt: Nemam što dodati na to – osim pitanja zašto je dopušteno da stvari dođu tako daleko. Europa mora fleksibilnije reagirati na potrebe pojedinih država – što nipošto ne znači da se mora slagati sa svime.

FAZ: U bazi podataka američkog Ministarstva pravosuđa postoji ugovor o lobiranju iz Republike Srpske, obično skraćeno RS. Njihov ugovorni partner je izraelsko-kanadska kompanija Dickens & Madson iz Montreala. Ključne klauzule ugovora glase: “Nezavisnost RS od Bosne i Hercegovine naš je krajnji cilj. Također ćemo osigurati podršku američke vlade za smjenu Christiana Schmidta s mjesta visokog predstavnika.” Kada ste prvi put vidjeli ovaj ugovor, koliko ste ga ozbiljno shvatili?

Schmidt: Primio sam to na znanje i shvatio kao važan znak upozorenja da je u toku usklađeni napor koji nema dobre namjere ni za Bosnu ni za moj ured. Zahtjev za nezavisnošću Republike Srpske očito je u suprotnosti s Daytonskim mirovnim sporazumom iz 1995, kao i sa službenim američkim stavom.

FAZ: Jeste li sigurni u to?

Schmidt: Američki stav, koji je sada potvrđen u Vijeću sigurnosti UN-a, jest očuvanje Bosne i Hercegovine u skladu s Daytonskim mirovnim sporazumom. To isključuje nezavisnost Republike Srpske. Međutim, sporazum o lobiranju ocrtava jasnu namjeru, a za njezino postizanje troši se mnogo novca – navodno gotovo koliko i cijeli godišnji budžet Ureda visokog predstavnika.

FAZ: Jedan od dva cilja navedena u lobističkom sporazumu je postignut: uskoro će otići, Dodik je još uvijek tu. Hoće li pokušati postići i drugi cilj i uništiti Bosnu uz američki pristanak?

Schmidt: Razumjet ćete da ne želim govoriti o imenima, pogotovo jer se ime koje ste spomenuli već prečesto spominje. Nije to problem.

FAZ: Međutim, upečatljivo je da Dodikova proruska stranka, koja je prije blokirala sve što potječe od Amerikanaca, sada djeluje drugačije. Odjednom sudjeluje u brzom donošenju zakona, koji žele poslovni ljudi bliski Trumpu, o izgradnji gasovoda.

Schmidt: Ne uzimam ovo zdravo za gotovo – o ovom se čovjeku ionako prečesto govori. Bolje je usredotočiti se na neprozirno okruženje i kronizam koji koristi kako bi Republiku Srpsku transformirao u poluautoritarni regionalni okrug.

FAZ: Trumpov najstariji sin, Donald Trump Jr., dolazio je u Banju Luku na ekonomsku konferenciju s Dodikom. Dodik ima mnogo drugih veza s pokretom MAGA. Ne postavlja li to pitanje bi li se SAD doista protivio Dodikovim istinskim secesionističkim ambicijama? Ako bi Dodik ustrajao, Bošnjaci muslimani, velika većina stanovništva Bosne, teško da bi mirno promatrali uništavanje svoje države.

Schmidt: Svako ko misli da će prekrajanje granica riješiti probleme na Balkanu previđa činjenicu da će to prvenstveno stvoriti nove probleme. Takve ideje su opasne jer nude lažni osjećaj sigurnosti za nešto što se ne može riješiti na ovaj način, barem ne takvim sredstvima.

FAZ: Ne stvara li vaš ured i lažni osjećaj sigurnosti? Ako stvari u Bosni nasilno izmaknu kontroli, uopće neće biti važno postoji li Visoki predstavnik ovdje u Sarajevu ili ne. Visoki predstavnik bi tada mogao objaviti oštro sročenu prosvjednu notu na internetu – ali u stvarnosti, on je car bez odjeće.

Schmidt: Nikako se ne slažem. Ako se zemlja raspadne, ovlasti visokog predstavnika doista su nedovoljne. Tada, naravno, mirovne operacije i odlučna intervencija međunarodne zajednice, u skladu s pravilima za secesiju, postaju najvažnije. Više se ne radi o podršci državi i društvu, već o samom postojanju države. Tada na scenu stupaju diplomatske i vojne moći. Međunarodna zajednica i susjedne države moraju mudro djelovati kako bi to spriječile. Ali visoki predstavnik zasigurno još uvijek ima ulogu danas. Činjenica da će se parlamentarni izbori u listopadu održati prema načelima OESS-a i da će se svi birači u budućnosti morati identificirati pomoću biometrijskih podataka isključivo je zasluga napora visokog predstavnika.

FAZ: Više od 20 godina svaki Visoki predstavnik govori da želi biti posljednji, da njegov ured više neće biti potreban nakon toga jer će se Bosna stabilizirati. Što je zapravo radila institucija koja još uvijek nije ostvarila svoj cilj nakon četvrt stoljeća?

Schmidt: U Bosni je Daytonski mirovni sporazum iz 1995. zapravo postigao kvalificirano primirje. Clausewitz je govorio o ratu kao o nastavku politike drugim sredstvima. U Bosni se o politici može govoriti kao o nastavku rata drugim sredstvima. Postoje moćne sile koje dovode u pitanje sam opstanak zemlje.

FAZ: Ako ured visokog predstavnika nije bio uspješan u mikromenadžmentu tijekom 25 godina, a s druge strane, ako doista dođe do raskola i to postane opasno, te se ne može ništa učiniti, onda se postavljaju pitanja o smislu svega toga.

Schmidt: Kategorički odbacujem ideju da Visoki predstavnik nije ništa postigao u 25 godina! Funkcioniranje ove države postoji samo zahvaljujući intervenciji Visokih predstavnika. Međutim, intervencionizam nije dugoročno rješenje. Umjesto toga, potrebni su koraci prema evropskim integracijama. To trenutno napreduje puževim tempom, baš kao što Visoki predstavnik nema čarobni štapić. U konačnici, ono što je potrebno je zajednička politička volja u Bosni i Hercegovini.

FAZ: Ne znamo ko će biti vaš nasljednik, ali ne možemo isključiti mogućnost da će novi visoki predstavnik biti neko koga će imenovati Amerika. Čovjek se mora zapitati kako bi on vodio svoju dužnost.

Schmidt: Gdje se u svemu tome uklapa europski utjecaj?

FAZ: Preduvjet za uspjeh projekta izgradnje američkog plinovoda, koji predvodi Washington, jest rješavanje otvorenog pitanja vlasništva nad državom Bosnom, budući da se planira da plinovod dijelom prolazi preko ovog posjeda. Je li američka strana izrazila očekivanje da ćete to pitanje riješiti koristeći svoje ovlasti, tj. dekretom?

Schmidt: Ovo je vrlo složena situacija i naravno da bismo svi radije da Parlament konačno posluša poziv Ustavnog suda i donese odgovarajuće zakonodavstvo. Ali trebali bismo biti iskreni i reći zašto ovo do sada nije uspjelo: zato što nedostaje političke volje. Zato što neki ljudi kažu da uopće ne postoji državna imovina u Bosni i Hercegovini. Iako je Ustavni sud Bosne i Hercegovine to neumorno utvrđivao i pravno pojašnjavao u svojim presudama. SAD su, mora se reći, barem stvorile određeni zamah po ovom pitanju.

FAZ: Čini se da ste Vi prva žrtva tog zamaha.

Schmidt: Nisam žrtva. Ja sam slobodan čovjek.

FAZ: Oni koji su proučavali djelo bosanskog dobitnika Nobelove nagrade za književnost, Ive Andrića, upoznati su sa scenom iz njegova romana “Travnička hronika” u kojoj osmanski vezir u Bosni daje u dvoranu pred svoje goste unijeti košare i vreće s odsječenim nosovima i ušima svojih protivnika kako bi demonstrirao svoju moć.

Schmidt: Visoki predstavnik, usput rečeno, to nije mogao učiniti!

FAZ: I niko ne sugerira da ste to željeli – ali svako ko je upoznat sa situacijom sjetit će se današnje Bosne. Čini se kao da su Amerikanci simbolično predali Dodiku Vašu glavu na srebrnom pladnju.

Schmidt: Ja to tako ne vidim. Moja je odluka što sam učinio. Glava mi je na vratu i tu će i ostati.

FAZ: Ali razumijete da neće previše ljudi smatrati uvjerljivim tumačenje da ste Bosnu napustili svojom slobodnom voljom u vrijeme koje ste sami odabrali?

Schmidt: Dakle, moram objasniti da nisam “skalpiran”? To je zapravo malo pretjerano, s obzirom na moj ugled i osobni integritet. Razgovarajmo o nečem drugom.

FAZ: U redu. U svom izvješću Vijeću sigurnosti UN-a u New Yorku o situaciji u Bosni, rekli ste da vas zabrinjava islamofobija koju Dodik potiče u ovoj zemlji, jer potiče strah od oružanog sukoba. Možete li navesti primjere kako se islamofobija ovdje potiče?

Schmidt: Iznosi se nasilan govor mržnje. Svaka uvreda dostupna na bosanskom jeziku protiv bosanskih Muslimana se baca na njih, do te mjere da se izraz “Turčin” koristi kao neprihvatljiva uvreda. Sve se to provodi bez oklijevanja i nema povlačenja. Nema više nikakve suzdržanosti – i to me istinski brine.