PROFESOR SENADIN LAVIĆ: Hrvatski tuđmanizam krenuo putem fašistoidne konsocijacijske ekskluzivnosti, nipodaštavanja bosanskog bića…

Srbija i Hrvatska, odnosno srbijanska i hrvatska politika prema Bosni, gotovo koordinirano naredbodavno naglašavaju da u Bosni ne žele građanski demokratski poredak nego fašističku konsocijaciju tri tzv. “konstitutivna naroda”, dakle, divergentnu “tronarodnu zajednicu” koja onemogućava, u ime Srbije i Hrvatske, funkcionalnu državu Bosnu i Hercegovinu. Srpska i hrvatska politika u Bosni, dakle, jasno upozoravaju predstavnike bosanske politike da oni ne žele demokratsko društvo nego etno-feudalni poredak koji je zasnovana na ratnim osvajanjima i zločinima. Iz Zagreba HDZ poručuje – princip konstitutivnosti, federalizacija, etnička  teritorijalizacija, legitimno predstavljanje i izbori zakon po mjeri etničkih grupa. Zagreb i Beograd ne prihvataju i ne priznaju bosanskohercegovačku nacionalnost i političko jedinstvo države. U tome im nažalost pomažu i lokalni laici koji i dalje svode naciju na religijsku grupu, što je odavno specijalnost dinarsko-balkanskog svijeta, čime se država potkopava kao nešto provizorno u odnosu na ahistorijske i transcivilizacijske pripovijesti poluobrazovanih dogmata. Sveštenici opasno kolo vode!

Iz Zagreba su jasne poruke – ne može u Bosni biti demokratija kao u ostalim državama EU! Iza ovog upozorenja je prepoznatljiva rasističko-fašistička prijetnja i politička predstava koja se oblikuje u odajama najmračnijih islamofobnih i antibosanskih krugova današnjice. Ali, pojavljuje se problem pred zahtjevom HDZ, i bosanskog i hrvatskog. Predsjednik bosanskog krila HDZ, Čović D. nije uspio prevariti nikoga s bosanske strane da pristane na njegov zahtjev. Ali to i nije toliko bitno, ovo je puka pripremna “paljba” hadezeovskog narativa pred izbornu utakmicu na jesen. Ovo je pripremanje “municije” za odlučne izborne bitke u ime “hrvatstva” i sličnih identiteta. To je nagovještaj da će se čuti hrabri pokliči protiv uzurpatora hrvatskih prava, pozicija, interesa, hazni, ministarstava, agencija, uprava i sličnih izvora moći. Ponovo je riječ o ugroženosti i nepravdi, opasnoj diskriminaciji i neuvažavanju prava jednog kolektiva. Ono što traži HDZ, a podržava SNSD, to jeste: uspostava etničkih političkih jedinica u Bosni, bilo bi prihvatljivo kada bi bilo normalno u EU, ili kada bi bilo postavljeno u Srbiji i Hrvatskoj, koje kao susjedne države tim političkim modelom planski podmeću razornu bombu u temelje države Bosne i Hercegovine. Entitet “Rs” nije “srpska država” u Bosni nego jedan multietnički administrativni prostor u BiH.

Bosanska politička grupacija, heterogena i konfrontirana, ipak ne prihvata Čovićeve uljudbene rezolucijske zahtjeve via Zagreb za podjelom Bosne i definitivnim uništenjem Bosanaca bošnjačke etničke grupe. Čović se više i ne skriva u opasnim izjavama i političkim zahtjevima, pa čak ide do reisa IZ da mu objasni da nije mislio to što je rekao, nego da je to samo zvučalo tako. Reis mu treba da jedan cijeli narod reducira na religijsku grupu. On koristi reisa kao sagovornika koji navodno predstavlja “jedan narod”. Ali, i to je uzalud. Na pristaju bosanski politički akteri na “rezolucijski” sumrak demokratije i podjelu Bosne! HDZ-u treba tzv. “bošnjačka politika” iz Sarajeva, skrušeno svešteničko držanje bez sposobnosti reakcije, poprilično svedena na “muslimanstvo” austrougarskog doba i Kraljevine SHS, da bi imala političkog parnjaka u Federaciji BiH koji bi ustav države interpretirao kroz “konstitutivnost naroda” a ne ravnopravnost  građana. Čović zaboravlja da je Evropska povelja o ljudskim pravima “nadkrovljujući princip” Ustava ili Anexa IV. Dominacija političke manjine nad većinom građana treba biti razumljena kao aparthejd.

Sarajevska politička orijentacija ipak ne prihvata princip tzv. “konstitutivnosti” i “konstitutivnih naroda”, etničku federalizaciju, etnoteritorijalizaciju, etničko glasanje, i općenito pretvaranje ustava u etničku zbirku stavova za uništavanje države. Još uvijek ostaje nejasno zašto politička većina u kojoj su građani različitih etničkih određenja ne uspijeva uspostaviti demokratski poredak i dezavuirati političku manjinu etničkih oligarhija. U ovome trenutku očito je da politička manjina vlada nad cjelokupnom bosanskom strukturom i pokazuje da oni koji navodno vode tzv. “bošnjačku politiku” sviraju pogrešne “note”.

Politička većina u Bosni u ovome povijesno-političkom trenutku ima vrlo jasan red koraka pred sobom. Prije svega, neophodno je glasati za dr. Slavena Kovačevića. Na taj način čuva se politički model građanskog glasanja za člana Predsjedništva BiH koji “smeta” HDZ-u u ostvarenju antibosanski planova. Politička većina ne smije odustati od građanskog glasanja i vladavine prava, a to znači ne smije nasjesti na višegodišnje prevarantsko interpretiranje Ustava i Evropske povelje o ljudskim pravima i temeljnim slobodama od strane HDZ-ovih papagaja. Važeći izborni zakon ne priznaje, ne prihvata i ne odobrava da glasaju pripadnici etničkih grupa u odvojenim “kutijama” za svoje “etničke predstavnike” – naprotiv, glasaju građani (svi koji imaju pravo) jer članovi Predsjedništva predstavljaju sve građane Bosne i Hercegovine, a ne samo narod iz kojeg dolaze. Tu bolesnu mantru ponavljaju nam HDZ-ovi i SNSD-ovi antibosanski neprijatelji već odavno. Treba otvoreno reći – nije normalno da jedna država ima tri člana Predsjedništva. Ko je tu lud?

Najzad, nešto nije normalno u Zagrebu i hrvatskoj politici uopće. Nešto je bijedno i bolesno do kraja. Kako je moguće da u Zagrebu ne vide da oni ne mogu i da nikada neće moći određivati ko će u Bosni biti član Predsjedništva? Ta bijedna ideja kolonijalnog maharadže nikada neće proći kod bosanskog čovjeka. Jeste pervertirani um Franje Tuđman slao vojsku na Bosnu (Mostar, Prozor, Gornji Vakuf…), jeste dogovorio s Miloševićem “kraj Bosne”, Bosanca muslimana i pjevao u stilu “nema te više Alija”, ali to je bila zločinačka politika koja je sankcionirana u Haagu i vojnički poražena u ratu. Danas HDZ, i jedan i drugi, sviraju pjesme koje ne pripadaju našem vremenu, te ucjenama zagorčavaju život velikom broju građana Bosne i Hercegovine. Izgleda da ništa nisu naučili iz nedavne povijesti, a isto tako čini se da “hrvatska politika” i nema neku drugu političku ideju osim agresivnog ponašanja prema Bosni i daljnje dramatično razvijanje mitova o velikoj hrvatskoj povijesti, narativa antemurale christianitatis, tisućugodišnjem povijesnom prisustvu, izmišljotina o krunidbi Tomislava kod Duvna, islamofobnim ispadima i opanjkavanju bosanskih muslimana pred evropskim državama kao da su stranci Azijati, opasni i prijeteći. Bijeda hrvatske politike dostiže svoj vrhunac u Čovićevom podržavanju genocidne tvorevine na tlu Republike Bosne i Hercegovine i slavljenje Herceg-Bosne. Hrvatski tuđmanizam je krenuo putem fašistoidne konsocijacijske ekskluzivnosti,  nipodaštavanja bosanskog bića i enofaulizma spram bošnjačkog naroda. Lažna rasna, kršćansko-religijska i bjelačka superiornost je katastrofalan mit, ponor i sumrak ljudskog. To ne može završiti uspješno i sretno.

Valja podsjetiti javnost da Bosnu nisu “konstituirali” Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali narodi 1995. godine u Daytonu. Svi koji žive na tlu današnje Bosne su njezini konstituentni elementi i dio povijesne cjeline i kontinuiteta. Bosna je mnogo starija i dublja od aktuelne srpskohrvatske antibosanske kampanje i pojavljuje se povijesno kao nezaobilazna činjenica kada nije bilo nikakvog traga od Hrvatske i Srbije. To se nikada ne smije zaboraviti! To Bosanci moraju čuvati svim raspoloživim sredstvima. Politička većina u Bosni, dakle, egzistencijalno je  ugrožena od političke manjine etnopolitičkih smutljivaca i ljudi koji odavno rade protivustavne i protivzakonite radnje, a ne bivaju sankcionirani, jer sa svojim jatacima kontroliraju pravosudne i tužilačke institucije sistema. Pritom, tzv. “bošnjačka politika” bi morala napokon nadvladati ograničenost vlastite etnopolitičke matrice i odlučno zastupati državljansku bosansku politiku bez obzira što diletanti još uvijek naivno vezuju zastave na etničkoj razini i obmanjuju javnost o “dogovaranju naroda”. Ne uspostavlja se dogovor s neprijateljima Bosne! S njima je druga priča.