DRAGAN BURSAĆ UPOZORAVA: ‘Hoće li Trumpov čovjek dovršiti u BiH ono što su Karadžić i Boban započeli?’

 
I neka vas ne zavara birokratska titula ni diplomatska ambalaža. Ruger nije karijerni diplomata, nije evropski medijator, niti čovjek koji vjeruje u međunarodni poredak, liberalnu demokratiju i postdejtonsku stabilizaciju Balkana. Ruger je politički kadar trumpističkog MAGA pokreta, čovjek koji je sudjelovao u pisanju Projekta 2025, manifesta američke radikalne desnice i nacrta novog svijeta u kojem Amerika više nije garant međunarodnog poretka nego promoter nacionalističkog, izolacionističkog rasula.

Piše Dragan Bursać za Plenum.ba.

Kad takvog čovjeka kandidujete za visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, to više nije diplomatska procedura nego jasna geopolitička poruka. I to veoma opasna.

Jer funkcija visokog predstavnika nikada nije bila puka administrativna fotelja. OHR je nastao kao posljedica genocida, agresije i potpunog raspada civilizacijskog minimuma u srcu Evrope. Visoki predstavnik nije turistički vodič po Balkanu nego međunarodni korektiv protiv politika koje su ovu zemlju pokušale raskomadati, etnički očistiti i pretvoriti u trajno minsko polje.
 
Zato nije svejedno ko sjedi u toj kancelariji. A pogotovo nije svejedno ako u nju dolazi čovjek čija politička filozofija kaže da se Amerika više ne treba miješati u “tuđe probleme”, da međunarodne institucije treba oslabiti, saveznike prepustiti same sebi, a s agresorima poput Rusije napraviti “realan dogovor na osnovu stanja na terenu”.
 
Znate kako se ta “realnost na terenu” zvala u Bosni devedesetih?
 
Etničko čišćenje, opsada i genocid.
 
Jer svaki put kad neko govori da treba prihvatiti “činjenice na terenu”, u prevodu poručuje da žrtva treba prihvatiti rezultate nasilja i nasilnika. Upravo tako danas dio Trumpovog političkog kruga govori o Ukrajini. Upravo tako su devedesetih međunarodni cinici govorili i o Bosni i Hercegovini.
 
O Evropi ništa lijepo
 
Ruger dolazi iz političkog miljea koji Evropu vidi kao dekadentni kontinent na “putu civilizacijskog nestanka”, iz ideološkog univerzuma u kojem se krajnja desnica predstavlja kao spas demokratije, migranti kao prijetnja civilizaciji, a multietničke države kao neprirodni eksperimenti koje treba rastaviti na proste nacionalne sastavne dijelove. Nije li to ubitačno slično Dugonovoj ideji o EU kao “četvrtom Rajhu“ koji treba biti rastaljen i podijeljen?!
 
I sad zamislite takvu ideologiju u Bosni i Hercegovini.
U zemlji u kojoj Dodik već godinama govori da je BiH “nemoguća država”, u kojoj Čović sanja treći entitet, a Bošnjaci se redovno predstavljaju kao demografska ili civilizacijska “islamska prijetnja“ Evropi.
Nema tu nikakve slučajnosti.
 
Projekt 2025
 
Projekt 2025 nije samo američka unutrašnja priča nego međunarodni ideološki projekat. Njegov cilj nije tek promjena administracije u Washingtonu nego potpuna promjena zapadnog političkog kursa: manje liberalizma, više nacionalizma; manje međunarodnog prava, više sirove sile; manje građanskog koncepta, više etničkih i religijskih torova, manje uvezivanja, više izolacionizma….
 
Drugim riječima, svijet po mjeri Putina, Trumpa, Sija, Vučića i svih lokalnih autokrata koji demokratiju doživljavaju kao smetnju vlastitoj moći.
 
U tom svijetu Bosna i Hercegovina nije vrijednost koju treba čuvati nego problem koji treba “riješiti”. A znamo veoma dobro šta znači kad veliki igrači krenu “rješavati bosansko pitanje”.
 
Rugerova biografija dodatno pojačava zebnju. Protivio se pomoći Ukrajini, zagovarao povlačenje SAD-a iz Afganistana, osporavao širenje NATO-a i promovisao izolacionizam kao novu američku doktrinu. Drugim riječima, riječ je o političkom pravcu koji poručuje: “Neka se svijet snalazi sam.”
 
A Balkan se, kad ostane sam, uvijek pretvara u eksplozivno skladište historije u kojem jači tlači. Uvijek!
Jer prazninu nikad ne ostavljaju praznom. Ako se Amerika povuče iz Evrope i sa Balkana, taj prostor neće ispuniti dobri duhovi tolerancije i građanske svijesti. Ispuniće ga Moskva, nacionalizmi, crkveni radikalizam, projekat srpskog sveta i lokalni autokrati koji već godinama čekaju trenutak da definitivno razvale Bosnu i Hercegovinu.
Zato je posebno jezivo čitati novu američku strategiju koja Evropu opisuje kao kontinent u propadanju i otvoreno poziva na jačanje desničarskih euroskeptičnih pokreta. To više nije diplomatski dokument nego ideološki manifest u kojem odzvanja ista matrica koju godinama slušamo od Dodika i njegovih medijskih satelita: Evropa propada, liberalizam je mrtav, multietničnost je iluzija, nacionalna država jedino rješenje.
 
A Bosna i Hercegovina i njena državnost, a što ne reći i održivost su direktne suprotnosti toj ideji.
 
Opstanak BiH kao prepreka?!
 
Jer sama činjenica da BiH postoji ruši čitavu njihovu ideološku konstrukciju. Bosna je dokaz da različiti ljudi mogu živjeti zajedno, da država ne mora biti etnički čista i da identitet nije rov nego prostor susreta. Upravo zato je Bosna i Heregovina toliko omražena među nacionalistima svih boja.
 
I zato mogućnost da čovjek iz Projekta 2025 dođe na čelo OHR-a nije samo personalno pitanje. To je pitanje opstanka same ideje Bosne i Hercegovine kao građanske i multietničke zemlje.
 
Neko će reći da je Ruger možda samo dimna zavjesa.
Možda i jeste.
 
Dimna zavjesna ili relanost?
 
Možda Amerikanci zaista guraju radikalnog kandidata kako bi evropske zemlje lakše prihvatile nekog “umjerenijeg” poput Italijana Antonija Zanardija Landija. Ali i sama činjenica da je Ruger uopšte ozbiljno pomenut govori koliko se svijet promijenio. Prije deset godina kandidat takvog profila bio bi nezamisliv. U najmanju ruku. Danas postaje dio ozbiljne diplomatske igre.
 
I tu leži najveća opasnost.
 
Normalizacija ekstremizma. Normalizacija ideje da je multilateralizam slabost, da međunarodno pravo vrijedi samo dok odgovara velikima i da se agresija nagrađuje “realnim stanjem na terenu”.
 
Bosna i Heregovina je već jednom platila cijenu takvog svijeta. Devedesetih su mnogi govorili da je BiH “nemoguća država”, da narodi “ne mogu zajedno” i da treba prihvatiti “realnost na terenu”. A ta realnost bila je ispisana logorima, masovnim grobnicama i granatama. Zato danas svaka politička ideja koja podsjeća na taj cinizam mora biti alarm.
 
A Rugerov politički univerzum upravo to jeste.
Alarm za Bosnu i Hercegovinu.
 
Jer kad ljudi iz Projekta 2025 govore o “zaštiti civilizacije”, vrlo često misle na etničke i religijske tvrđave. Kad govore o “pravoj demokratiji”, misle na vlast bez liberalnih ograničenja. Kad govore o “slobodi”, misle na slobodu moćnih da prekrajaju svijet po svojoj mjeri.

Zato Bosna mora pažljivo gledati šta se dešava u Washingtonu. Mnogo pažljivije nego što misli.

Ovo je priča o svijetu koji ulazi u novu epohu u kojoj se ruše stari savezi, slabi međunarodno pravo i jačaju autoritarni pokreti. Epohu u kojoj evropska krajnja desnica više ne čami po marginama nego dobija otvorenu podršku iz dijelova američkog establišmenta.
 
A kad takav svijet pogleda prema Balkanu, Bosna i Hercegovina prva dolazi na nišan.
 
Uvijek je tako bilo.
 
A Bosna i Heregovina nije samo država.
 
Ona je politički test. Test da li multietničko društvo može preživjeti među nacionalističkim zvijerima koje ga okružuju i među velikim silama koje ga koriste kao monetu za potkusurivanje.
 
Zato pitanje novog visokog predstavnika nije birokratska formalnost nego pitanje hoće li međunarodna zajednica još uvijek braniti ideju Bosne i Hercegovine ili će je, umornu i iscrpljenu, prepustiti vukovima.