PROFESOR LAVIĆ OTVORENO UPOZORAVA: “Hrvatska se nadigla da ureduje u Bosni, da uređuje odnose u bosanskom društvu, da postavlja pravila…”

Domovinski pokret i ministar Grlić Radman razmatraju vanjskopolitičku incijativu koja se odnosi na Bosnu. Oni traže “samo” uspostavu posebne hrvatske izborne jedinice, a time rabulistički prave budalama građane države BiH, podvaljujući da se glasanje za Predsjedništvo BiH sprovodi kao “etničko glasanje”.

Potpuno je raskrivena antibosanska politika manjeg bh entiteta “RS” u postratnom periodu Bosne i Hercegovine. Velikosrpska strategija je sve učinila i čini da od manjeg bh entiteta napravi “srpski entitet” ili “srpsku državu” zapadno od Drine. Tu ideju je posebno pozdravio Dragan Čović kada je u Banjaluci poručio: “Čuvajte Republiku srpsku”! Nije naravno ni upitao gdje su Hrvati iz Banjaluke i bosanske Posavine.

Nedavno, onako hadezeovski usput, D. Čović je ponovo plasirao medijsku patku o nužnosti “relaksacije odnosa između Bošnjaka i Hrvata”. Klasična “vruće-hladno shema” za nove partnere. Eto, dosjetio se lider HDZ da je neko “zavadio” dva naroda pa bi on sada da ih “od-vadi” ili “iz-vadi” iz zavade. Naravno, ovo je još jedna manipulacija vječnog predsjednika HDZ i vjernog vazala Zagreba i predvodnika tuđmanizma. Glavni cilj Čovićeve politike, sam je to precizirao na jednom sastanku, jest stvaranje odvojene hrvatske političke jedinice koja će imati zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. On je, dakle, prekoračio sadržaj ustava i djeluje izvan strukture ustava. Separacija je njegova politika već decenijama i ona je samo nastavak onoga što je F. Tuđman započeo 1992. godine u dogovoru sa S. Miloševićem. Zato slavi postojanje manjeg bh entiteta “RS”. Ali, Ustav (Anex IV) Bosne i Hercegovine ne dozvoljava separaciju i secesionističke projekte.

HDZ-ov lider vidi šta se valja iza ćoška! On smatra da novi krug vlasti poslije oktobra 2026. pripada nekom drugome, a ne Trojci. S tim Drugim se odmah mora uspostaviti saradnja da bi se nastavilo “dogovaranje naroda”, te šuplja naracija o “legitimnim predstavnicima” i “novom izbornom zakonu”. Predsjednik HDZ smatra da može ponovo s SDA nastaviti “dogovaranje naroda” koje je radio prije Trojke koja nije znala šta ju je snašlo. On se tako poigrava s “udavačama” dok šute sarajevski politički veterani politike bez programa. Dakle, ideologiji tuđmanizma, koju Čović slijepo slijedi, ponovo treba politička organizacija u Sarajevu s kojom će igrati “igrice licemjerja” – političke partije kao predstavnici i zaštitnici naroda. To se još uvijek prodaje u Bosni kao politika.

Pojedinci lupetaju o konsocijaciji kao jedinom političkom modelu koji treba slijediti u Bosni a vrlo lahko odustaju od pune demokratije i vladavine prava. Primitivni antibosanski tuđmanizam ne priznaje presude Haškog tribunala, Evropskog suda za ljudska prava, slavi HB i Bobana, prijeti “uskrsnućem” HB kao da se neko plaši te paradržavne zločinačke tvorevine sudski definirane kao UZP, ne priznaje Ustav BiH, proizvoljno ga tumači i nameće naraciju o konsocijaciji, podmeće priču o “konstitutivnosti”, a ignorira Evropsku povelju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama kao natkrovljujući princip Ustava i političkog života u Bosni. Čak se pojedini bošnjački naivci počinju kačiti na njegove spinove i slijediti ih. Tuđmanizam je lakasativ za bespuće povijesne zbilje.

Čović i HDZ se predstavljaju kao “jedini pravi predvodnici na putu za EU”, kao “legitimni predstavnici Hrvata”, “borci za ravnopravnost”, “agitatori za novi izborni zakon”, “pravi Hrvati” i sve tako. Ne nude odgovor na pitanje: ko je pravi Hrvat – Slaven Kovačević ili Dragan Čović? Po kojem ekskluzivnom kriteriju se to pitanje rješava ili kako se to mjeri? Otkud uopće i zbog čega priča o “pravom vlasniku etničkog identiteta” ili “o pravim krvnim zrncima”? Ko daje legitimaciju za taj besmisleni iskaz o legitimnosti? Hoće li to biti ista priča i među Bošnjacima? I među bosanskim Srbima?

Drski Domovinski pokret
Domovinski pokret i ministar Grlić Radman razmatraju vanjskopolitičku incijativu koja se odnosi na Bosnu. Oni traže “samo” uspostavu posebne hrvatske izborne jedinice, a time rabulistički prave budalama građane države BiH, podvaljujući da se glasanje za Predsjedništvo BiH sprovodi kao “etničko glasanje”. Oni preferiraju takav izborni zakon u Bosni kojim bi se nametnulo “etničko glasanje” i potpuno poništio građanski princip glasanja za Predsjedništvo BiH. Dakle, oni zaboravljaju namjerno da za Predsjedništvo BiH glasaju građani BiH – a ne narodi BiH! Naravno, jasno je da bezobrazluk Domovinskog pokreta na razini neoustaške paradigme uopće ne priznaje realnost Bosne, njezinu većinsku populaciju, interes svih gađana i samo se kroatocentrično okreće interesima države Hrvatske kao da je Bosna njezina zaostala gubernija. E, pa to neće ići baš tako!

Hrvatska se nadigla da ureduje u Bosni, da uređuje odnose u bosanskom društvu, da postavlja pravila, kriterije i strukturu političkog djelovanja. To je očigledno miješanje u unutarnje poslove države Bosne i Hercegovine. S kojim pravom? Plenković se pokušava ograditi od tog “nekontroliranog” djelovanja Domovinskog pokreta. Hrvatska preko raznih organizacija, političkih ili nevladinih (HDZ, Domovinski pokret), drži Bosnu na “vrelom pogonu” u javnosti, kroz potenciranu medijsku pažnju, Bosna je stalno pitanje i u pitanju. U vrućim snovima tuđmanizma o tzv. “banovinskoj” Hrvatskoj, Zagreb nije “zadovoljan” položajem Hrvata u Bosni, Zagreb iz kolonijalne aure zahtijeva da se u Bosni napravi teritorija koja bi bila “monoetnička hrvatska jedinica”, a to znači da bi Hrvatska mogla slobodno raspolagati s tom teritorijom. U svim tim zahtjevima se “problem” hrvatske etnoteritorijalizacije (“hrvatsko pitanje” u Bosni) predočava kao nešto gotovo normalno, demokratsko i europsko, a bosansko pitanje se gura na marginu kao sporedno i efemerno.

Prijetnja Bosancima da se potčine
Iz silnih prijedlog i rezolucija, u kojima se pokazuje izvjesna nervoza, prepoznaje se i prijetnja Bosancima da moraju da se potčine hrvatskom (zagrebačkom) hegemonijskom zahtjevu za kontrolom bosanskog prostora. Ako ne bude “izborni zakon” i “legitimno predstavljanje”, kako to hoće HDZ i Domovinski pokret, onda opet vraćamo HB (odnosno UZP) na povijesnu scenu. Tako Čovićevi saigrači iz ništa prave “veliku naraciju” o ugroženosti i obespravljenosti Hrvata u Bosni, što je potpuna laž i obmana. Oni pripremaju teren da se “na sto postavi pitanje” o definitivnom razrješenju hrvatskog nezadovoljstva s “unitarnom” državom i hegemonizmom “većinskog naroda”. Činjenice govore sasvim drugačije kada se razmotre mjesta u državnom sistemu koja kontroliraju kadrovi HDZ, jer je princip proporcionalnosti u vlasti potpuno potisnut i pokazuje se da manipulacija vrlo uspješno stvara predstavu koja skriva aparthejd nad Bošnjacima u Stocu, Čapljini, Ljubuškom i Mostaru u režiji HDZ-ovih kadrova.

Zahtjevi HDZ-ove mašinerije vrijeđaju zdravu pamet i graniče s bezobrazlukom koji druge nipodaštava i smatra drugobitnim naivcima… U Sarajevu se uvijek može naći zainteresiranih igrača koji će odmah reći da se “vlast ne može praviti bez…”. Zato što su uveli načelo etničkog predstavljanja koje ruši građanski sadržaj ustava i zato što pojedini diletanti iz sarajevskog okružja još uvijek nisu izašli u svijet bosanske politike koja se odnosi prema građanima, a ne prema homogeniziranim grupama. Bošnjačka etnopolitika se tako dobro uklapa u velikohrvatsku etnopolitiku da ni sama ne zna koliko je kompatibilna i samoubilačka. Ustav ne prepoznaje treći entitet ni etničko predstavljanje na svim razinama društva.

Obmana etnopolitike po kojoj narodi stupaju u konflikte, slična je onoj obmani da “civilizacije mogu biti u sukobu”. Niko normalan ne može povjerovati u priču da narodi stupaju u konflikte. Ni jedan Bošnjak, pojedinačno ni kolektivno, ne može stajati u konfliktu ili ratu s hrvatskim narodom. Isto tako, ni Hrvat s bošnjačkim narodom! Nikada ne treba pristati na prevaru da mogu ratovati narodi. Narodi ne ratuju! Hrvati kao narod ne mogu biti moj lični neprijatelj ili neprijatelj moga naroda. Oni manijaci koji to skrivaju i obmanjuju mase o odgovornosti naroda su pravi zločinci. Uvijek ratuju vojske i režimi. Oni koji su uveli oznaku “rat između Bošnjaka i Hrvata” imali su na pameti, najvjerovatnije, dalekosežne posljedice takve glupačke izjave. Sada bi oni govorili o “relaksaciji odnosa” što je vrlo bolesno i iritirajuće.

Iz Zagreba poručuju vrlo oštro. Ako “političko Sarajevo” ne pristane na nagovore iz zagrebačkih štabova velikohrvatstva, onda je jasno da su u njemu sljedbenici lažnog građanstva koji ustrajavaju na “pseudograđanskom konceptu s ciljem ukidanja Hrvata u BiH kao konstitutivnog naroda”. Žestok je Domovinski pokret u svojoj dionici velikohrvatske hegemonijske hibridne djelatnosti zadnjih četiri-pet godina. Pritom, zaboravljaju domovinski pokretaši da je F. Tuđman poništio i raselio Hrvate iz bosanske Posavine, a da je taj sramni posao, svjesno ili nesvjesno, s ostatka državne bosanske teritorije nastavio Čovićev HDZ!

Još jednom treba ponoviti predvodnicima suspektnog europejstva da u demokratskom političkom sistemu narodi ne stupaju u “odnose” – konflikte i pomirenja – da narodi postoje prije tih sistema i povijesno su stariji od njih. Pokušaj da se narodi koriste kao monete za političko potkusurivanje spadaju u najmizernije populističke manipulacije etnopolitike koju bjesomučno tjera HDZ na paradigmi tuđmanizma. Oni naivci koji će ponovo stati uz lažne europejce trebaju se zapitati – kako se završava relaksacija ili ko će biti… na kraju balade?