KOMENTAR VLADE VURUŠIĆA: Hrvatska ne smije biti sponzor ove opasne ideje, to bi je izjednačilo s Vučićevom politikom!

Okupljanje domaćih hrvatskih ultrakonzervativnih “fanova” trumpističke ideologije u Zagrebu na TradeFestu završilo je, kako se od njih može očekivati – skandalom, ali i provokacijom – predstavljanjem tzv. Croat Republic u susjednoj Bosni i Hercegovini odnosno kartom zamišljenog trećeg (hrvatskog) entiteta.

Objavljena fantazmagorična karta zahtijeva i očitovanje najmanje hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova, ako ne i premijera Andreja Plenkovića. Naime, na tom “predavanju”, na kojem je demonstrirana sporna “mapa” daljnje podjele BiH, bio je i Domagoj Knežević, savjetnik ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, te “prvaci” Domovinskog pokreta, ​koalicijskog partnera HDZ-a, Ivan Penava i Stipo Mlinarić Ćipe. Nedopustivu mapu prezentirao je Ivan Pepić, docent Sveučilišta obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman” u Zagrebu. Na skupu, kako je to lijepo opisao naš reporter Filip Pavić, bili su predstavnici “domaće crkveno-konzervativne civilne scene, kao što je predsjednik udruge Vigilare Vice Batarelo”, ali i kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup u miru, kojima očito ne smetaju uvredljivi, omalovažavajući i blasfemični napadi Donalda Trumpa na papu Lava XIV., a onda je još došlo do ovog, blago rečeno – ispada.

NA DODIKOVU RADOST
Ako već to nije samo po sebi sablažnjivo, potrudili su se taj svoj skup okončati – teritorijalnim “preuređivanjem” susjedne i suverene BiH, koja se već nalazi na udaru secesionističkih i u ratovima poraženih memorandumsko-miloševićevskih planova iz srpskog entiteta Republike Srpske koji predvodi smijenjeni vožd Milorad Dodik. Predstavljanje te karte na panelu koji se još nazvao “BiH: neuspjela država i nužnost trećeg hrvatskog entiteta”, teško je ne nazvati – nepristojnim upletanjem u “poslove” druge države, pa ma koliko Hrvati tamo bili konstitutivni narod. Kako bi bilo da bilo tko na taj način preraspoređuje Hrvatsku? Konačno, to su i radili s Hrvatskom 90-ih, pa znamo što je iz toga izašlo. Uza sve nedopustivo što je bilo prezentirano, ovo je ukratko i jedino – voda na mlin pokušajima daljnje destabilizacije BiH i poticaj idejama “srpskog sveta” koji bi prekrajali politike i granice na ovim prostorima. Hrvatska krajnja desnica opet je pokazala i dokazala da Hrvatsku stavlja u nelagodan položaj i kompromitira je na međunarodnoj sceni te svađa s važnim susjedom, s kojim obostrano imamo egzistencijalnu povezanost i istog neprijatelja koji i jednima i drugima radi o glavi. Treći entitet jest put u uništenje BiH, a možda i nešto gore – sukob Hrvata i Bošnjaka, na radost tog neprijatelja – velikosrpskih ideologa i ideja.

Prvo, planovi tzv. trećeg entiteta nikada nisu bili “na stolu” međunarodnih razgovora, i međunarodna zajednica, pogotovo EU, jasno je kazala da to nije opcija. O toj ideji najviše govori i za nju se zalaže Milorad Dodik, koji pokazuje veliku brigu za bosanskohercegovačke Hrvate, mada sve Hrvate ne vidi drukčije nego kao “ustaške koljače”. On je svjestan da bi “animiranjem” Hrvata i Hrvatske oko trećeg, hrvatskog entiteta uzburkao duhove i pridonio daljnjoj destabilizaciji BiH, doveo do žešćeg sukobljavanja Hrvata i Bošnjaka u Federaciji, pogotovo u regijama gdje žive izmiješano. Napomenimo, u RS-u nema “miješanih sredina”, jer su tamo i Hrvati i Bošnjaci “počišćeni”. Na području RS-a živi tek petina nekadašnje populacije Hrvata i manje od četvrtine Bošnjaka.

Mahati ovakvom kartom nije ništa drugo nego jedna opasna rabota, koja ni u kojem slučaju nije dobronamjerna ni prema Hrvatskoj ni prema Hrvatima u BiH, kao ni prema susjednoj državi čija su cjelovitost i funkcionalnost među najvažnijim prioritetima baš za Hrvatsku i Hrvate u BiH, a jedino kome ovo ide na ruku jest “bermudski trokut” Dodik – Vučić – Putin u kojem bi BiH nestala, a onda, ne treba puno pameti da bi se zbrojilo kako bi i Hrvatska ponovno došla na red.

Ako bi se, a to je Dodikov cilj, uz pomoć Beograda i Moskve, Hrvatsku natjeralo da se uključi kao “sponzor” ideje i projekta “Croat Republic”, došlo bi do difamacije hrvatske vanjske i regionalne politike koja bi se izjednačila s onom dominantom u RS-u i politici režima Aleksandra Vučića prema BiH

Naime, potpuno je jasna Dodikova igra, zato je on i poveo kolo: inzistiranje na trećem entitetu, a pogotovo njegovo ostvarenje, put je prema onome što je on zacrtao – raspad BiH i ujedinjenje RS-a sa Srbijom, o čemu je on ne jednom govorio. Je li Hrvatskoj u interesu da joj sadašnji rigidni srbijanski režim dođe preko puta Županje i Slavonskog Broda, te na 50 km od Dubrovnika i 100 od Zagreba!?

Ako bi se, a to je Dodikov cilj, uz pomoć Beograda i Moskve, Hrvatsku natjeralo da se uključi kao “sponzor” ideje i projekta “Croat Republic”, došlo bi do difamacije hrvatske vanjske i regionalne politike koja bi se izjednačila s onom dominantom u RS-u i politici režima Aleksandra Vučića prema BiH. Hrvatska bi diskreditirala svoj položaj u Bruxellesu i sigurno ne bi bila pouzdani partner u razgovorima o što uspješnijem euroatlantskom putu BiH i ostalih država s ovog prostora, jer ako je išta i nacionalni i državni interes Hrvatske, onda je to članstvo susjedne države u EU i NATO-u, i radi vlastite sigurnosti i razvoja. Sve drugo je jačanje “srpskosvetaških” koncepata, koji gubi na snazi čim netko iz regije uđe u euroatlantski krug. Desnica opet želi da Hrvatska bude pandan miloševićevsko-vučićevskoj Srbiji. Prozirno i opasno. Zar smo već zaboravili kakvu je štetu pretrpjela Hrvatska na međunarodnom planu zbog “ratne Herceg-Bosne”, koju su na kraju Tuđman i Šušak morali ukinuti?

ŠTA SE DESILO KARDINALU PULJIĆU?
Bosna i Hercegovina, uz Sloveniju, najvažnija je država za Hrvatsku. Upravo s tim zemljama mora izgrađivati stabilne i prijateljske odnose, jer su povezane i bitne za stabilnost regije – i dobri odnosi s BiH sprečavaju upravo programe i nacrte na platformi “srpskog sveta”. I geografski je BiH važna jer je “u trbuhu” Hrvatske, što je s komunikacijsko-sigurnosnog aspekta važno, kao i Hrvatska njima kao prozor i komunikacija prema Europi. I Hrvati u BiH trebali bi biti spona odnosa između dviju država, pa bi i Plenković ipak češće morao u Sarajevo, a ne samo svako malo u Mostar.

I još nekoliko ne manje važnih činjenica oko Pepićeve karte. Zašto on hrvatski entitet iscrtava samo na području Federacije, a ne zahvaća ni jedno “hrvatsko” područje u RS-u, kao što ni skandalozno nazvanom “bošnjačko-muslimanskom” entitetu ne daje ni jedan segment RS-a, premda znamo da su na mnogim područjima tog entiteta Hrvati i Bošnjaci nekad bili većina?

I za kraj spomenimo da je na tom skupu bio i kardinal Vinko Puljić, čijeg se velikog doprinosa i razumnih riječi i djela tijekom ratova u Hrvatskoj i BiH s nostalgijom sjećamo, jer je prije bio protiv ideje preuređenja BiH, ali na upitnom skupu, kako je napisao Filip Pavić, rekao je da smatra kako je nužno tražiti “put mogućeg” zbog nefunkcionalnosti sustava, ali i činjenice da Hrvati kao konstitutivan narod u BiH nemaju stvarnu političku jednakopravnost.

Ne zaboravimo spomenuti “izborni zakon”, koji na određeni način ne ide na ruku tamošnjim Hrvatima. Tu bi trebalo naći kompromis s Bošnjacima jer bi bilo pravedno da Hrvati sami biraju onoga koga žele da ih predstavlja u Predsjedništvu, jer ovako se osjećaju izigranima i onda im je lako prodati ovakve problematične ideje. Naime, ne jednom smo konstatirali – BiH kao cjelovita država, članica euroatlantskih integracija, jer su upravo u ovoj situaciji Bošnjaci i Hrvati “kičma” te države, a nedostatak povjerenja i nepostojanje zajedničkog pristupa ključnim pitanjima između Bošnjaka i Hrvata koči funkcionalnost BiH.